Kakva je budućnost Zemlje, Sunca i čitavog današnjeg, raskošnog svemira? Kako li će taj, nama poznat, svemir završiti? U potrazi za odgovorima na ta krupna i vrlo složena pitanja, znanost je već počela slagati kockice zapanjujućeg mozaika budućnosti. Zanimljivim videom naslova „Timelapse of the Future: A Journey to the End of Time“, znanstvenici su nam omogućili jedinstveno putovanje - putovanje do samog kraja vremena. 

„Putovat ćemo kroz vrijeme eksponencijalno, udvostručujući našu brzinu svakih pet sekundi. Ova vizija budućnosti će napredovati, kako prikupljamo sve više informacija, no jedno je sigurno: Svemir je tek počeo“, poručuju u videu koji traje nešto manje od pola sata, a obuhvaća trilijune godina. 

Putovanje kroz vrijeme počinje sada, 2019. godine, a donosi zapanjujuće informacije o vremenu, svjedočeći budućnosti Zemlje, smrti sunca, kraju svih zvijezda, propadanju protona, zombi galaksijama, mogućim budućim civilizacijama, eksploziji crnih rupa, učincima tamne energije, alternativnim svemirima … Slika budućnosti sagledana očima današnje, suvremene znanosti, zasigurno će se, tijekom vremena, zahvaljujući novim informacijama i spoznajama, mijenjati, razvijati i dopunjavati, jer mnogobrojni dijelovi slagalice, zvane budućnost svemira, još uvijek nisu pronađeni.

Bitna poruka znanstvenika je pak ta, da će sve što napravimo sada, u vremenu u kojem živimo te u narednih nekoliko godina, imati snažan utjecaj na sljedećih nekoliko tisuća godina. U ne tako dalekoj budućnosti, već za šezdesetak godina, uvjeti života kakve danas poznajemo, znatno će se promijeniti. Godine 2267. sve što mi sada znamo na ovom planetu više neće postojati i bit će potpuno izmijenjeno. 

„Zemlja stalno skače, pod tim se misli na preokret zemljinog magnetskog polja“, pojašnjavaju znanstvenici, a što će danas našoj, a u budućnosti planeti naših potomaka, donijeti neki novi skokovi, za sada je misterija.

Predviđa se, primjerice, mogući povratak Hale Bopp kometa, drastičan porast razine mora, udar asteroida promjera 30 metara. Sahara, prema predviđanjima, postaje tropsko područje, zviježđa počinju plesati, Interglacijalni period završava (početak Ledenog doba), dolazi do erupcije supervulkana, na Havajskom bi otočju mogao nastati potpuno novi otok, a izgledno je i formiranje čitavih otočnih lanaca. Legendarni ljudski otisak stopala na Mjesecu će nestati, kamenim spomenicima prijeti erodiranje, a svemiru smrtonosni izboj gama zračenja. Saturn će ostati bez svog prstena, a Mars će ga dobiti. Antarktika se otapa, Zemlja će preživjeti udar velikog Asteroida i postat će bogatija za novi super kontinent, no iako će početi ostajati bez goriva, Sunce ipak neće nestati, dok će se jačina njegova svjetla pojačavati. 

Katastrofično pak zvuči prognoza o potpunom prestanku fotosinteze, što će za posljedicu imati potpuno izumiranje čitavog biljnog svijeta na Zemlji. Zbog urušavanja jezgre Sunca, stvorit će se višak topline te će se proširiti vanjski slojevi Sunca, a oceani će ispariti. Posljedice su katastrofalne – sav život umire, predviđaju znanstvenici. Sunce, u svom umiranju, postaje div koji potpuno uništava Zemlju. Nakon toga, za deset milijardi godina Sunce umire i postaje bijeli patuljak koji se hladi na ledenim temperaturama dubokog Svemira.

Tragična sudbina Sunca lančano se odražava na sve Zvijezde, sve one redom umiru, gase se na noćnom nebu, a Svemir završava u vječnoj tami te njegova temperatura počinje padati. Nove zvijezde, neće se stvarati te svemir neće završiti praskom, nego tužnim jecajem crvenih patuljaka koji ne umiru u vatri nego u ledu. 

Sa smrću posljednjeg Sunca završava doba zvjezdanog svjetla, a svemir postaje groblje izumrlih zvijezda i sunčevog trupla koje proizvodi još samo toliko svjetlosti koliko ga sada, za vedre noći, daje pun Mjesec. U tom svemiru duhova, trupla mrtvih zvijezda će ipak biti temelj budućnosti. S vremenom, gravitacija će odraditi posao čistača te će mrtve zvijezde i planete izbaciti iz njihovih galaksija u ledenu prazninu. No, slučajnost će, pri tom, dovesti do sudaranja tih razbacanih patuljaka, čime će se stvarati nove zvijezde. To je nada da će preostali oblici života naći svoje novo utočište oko tih bijelih patuljaka. No, sudbina posljednjih zvijezda ipak nije ni bijela ni sjajna, nego crna, jer zvijezde će, naposljetku, postati crni patuljci, tamne raspadajuće lopte. Materija koju gravitacija nije počistila izbacivanjem iz galaksija, bit će pak usisana u masivnu crnu rupu u centru galaksije. Latentne crne rupe koje gutaju svu lutajuću materiju, planut će u veličanstvenom bljesku. Upravo će ta rotacijska energija crnih rupa, predviđaju znanstvenici, u dalekoj budućnosti, postati jedini pouzdani izvor energije za bilo koju buduću civilizaciju. U moru vremena, mogući su, dakle, neki novi otoci inteligencije.

Ipak, sve što će ostati od našeg, danas bogatog i raskošnog svemira, su tek čestice svjetla i crne rupe, bez zvijezda, pa čak i bez zvjezdanih ostataka za koje bi se neki novi život mogao držati. Naše, kao ni generacije naših potomaka, tu budućnost neće doživjeti jer vrijeme je, tvrde znanstvenici, tek počelo otkucavati, a naš je svemir sada još uvijek novorođenče, koje je, nakon svog vatrenog rođenja, tek krenulo u život i daleko je od predviđene ledene smrti. Za zaključiti je, dakle, da upravo mi imamo sreću živjeti u tom kratkom i slatkom, blistavom trenutku, jer živimo u vrućem bljesku Velikog praska, savršenom trenutku svemira, prije nego što sve nestane. Stoga, iako daleka budućnost izgleda sumorno, upravo mi kao vrsta imamo ogroman potencijal i obavezu da svoje karte odigramo što je bolje moguće.

Komentar na ovo zanimljivo putovanje kroz vrijeme, dao nam je i naš ugledni fizičar i profesor sa splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Ivica Puljak.

„Kako će izgledati budućnost? Nitko to ne zna! Neugodna istina je da budućnost nikome od nas nije baš sjajna. Svi ćemo jednog dana umrijeti, od nas će ostati samo atomi, koji će se raspršiti negdje po svemiru, a od naše svijesti neće ostati ništa. S vremenom će nestati i svi zapisi svih sjećanja na svakoga od nas, a onda će nestati i ljudi, Zemlja, Sunce, naša galaksija, Mliječna staza … Nestat će sve, baš sve i tu pomoći nema!“, kaže Puljak, no u ritmu svog poznatog optimizma ipak brzo prelazi na ljepšu stranu priče.

„Lijepe vijesti su te da će kratkoročna budućnost ljudskog roda, u sljedećih nekoliko tisuća ili milijuna godina, vjerojatno biti sjajna. Napredak čovječanstva će se nastaviti, ljudi će živjeti sve bolje, zdravije i sretnije, a možemo se nadati da uskoro, na svijetu, neće biti gladnih, siromašnih i nepismenih ljudi. Posjetiti ćemo obližnje planete, ujedinit ćemo se s tehnologijom i onda pomalo istraživati i graditi druge svjetove. Ja osobno baš u tome nalazim nadu i utjehu, te sam ponosan, kao pripadnih ljudskog roda, što smo stvorili ovakav svijet, na temeljima razuma, znanosti i humanizma. Takav svijet treba nastaviti graditi i dalje“, poručuje fizičar ističući kako najbolji odgovor na pitanje što će se na kraju dogoditi sa svemirom, daje upravo ovaj, spektakularni video, koji je, kako tvrdi Puljak, jedan od najboljih znanstvenih videa koje je osobno pogledao. 

„Meni osobno je ovo ujedno i jedan od najoptimističnijih videa koje sam gledao, jer nakon njega svi naši problemi izgledaju sićušno i nekako ih je lakše podnijeti. Svemir je čudesniji od najčudesnijih zamisli bilo kojeg autora znanstvene fantastike. Upoznajte ga kroz znanost - to je jedini alat za spoznaju prirode kojeg imamo. Znanost će nas najbliže približiti istini o prirodi, koja je lijepa čak i kad je neugodna. Ali je uglavnom ugodna i čudesna“, zaključuje Puljak.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube