Slavili su peti prosinca - obljetnicu utemeljenja domobranstva u Hrvatskoj. Zadarskim ulicama prošetali su u crnim, ustaškim uniformama; pod hrvatskom trobojnicom, noseći u rukama slike Ante Pavelića. Kao da se radi o najnormalnijoj stvari na svijetu. Da tu nije riječ o neuobičajenoj pojavi dalo se zaključiti nakon što se digla medijska hajka, iz izjave jednog od sudionika najnovijih ustašluka.

- Pa šta se čudite, mi tako slavimo već dvanaest godina, rekao je star ustaša, razotkrivši tako hrvatsku zbilju, u kojoj će svaki fašist proći nekažnjeno, osim ako ima kakve veze s onom mrskom stranom Drine. A ako dolazi otamo: jadna mu majka fašistička, ima da robija! Tako vam je to, veseli i zdravi moji Lupeži.

A zanimljivo je da su se među ustašama našli i dezorijentirani dužnosnici HDZ-a. Nije im, jadnima, lako pratiti cik-cak kurs svoje središnjice. Dok Sanader i društvo krivudaju i lijevo i desno, deklarirajući se pri tom kao stranka centra, njihovo članstvo i dužnosnici na lokalnoj razini jednostavno ne uspijevaju pojmiti sve čudesne putove Gospodnje (misli se na putove gospodina Sanadera), te jednako stupaju na desnici, nerijetko pod ustaškim barjacima i ovjekovječenim poglavnikom. Iz središnjice se zatim njihovo ponašanje najoštrije osuđuje i najavljuju se sankcije protiv ovih koji ne umiju slijediti pravovjeran kurs. 

Ali skrenusmo s teme, koja bi zapravo imala govoriti o tome da hrvatsko pravosuđe nema jednake kriterije prema četništvu i ustaštvu, iako je, i u prvom i u drugom slučaju, riječ o istom govnu, samo pod drugačijim znakovljem.