Takvog hrvatska kultura više neće imati

ritn by: L.T. | 13.03.2022.

Umro je Igor Mandić. Bio je Lupigin suradnik. Bio je Šibenčanin, bio je Splićanin, bio je Zagrepčanin, bio je namćor, čovjek koji se nabusito hvalio da nema prijatelja, iako ih je imao. Bio je veliki hrvatski novinar, bio je dobar muž i otac. Umro je veliki žrec hrvatske književne kritike, umro je pisac, umro je vispreni polemičar. Ugasila se velika zvijezda Gutenbergove galaksije. Umro je Igor Mandić. Ostali smo bez neponovljivog tipa. Smrti se nije bojao. To pouzdano znamo. Kad je objavio „Predsmrtni dnevnik“, dogovorili smo da nam pošalje i posthumni. Obećao je. Čekat ćemo. S Igorom Mandićem nikad ne znaš. Njegovoj Slavici upućujemo sućut, a sućut je potrebno uputiti i hrvatskoj kulturi. Još jednog takvog kakav je bio Igor Mandić hrvatska kultura više neće imati. To bi i Bogu bilo nemoguće ponoviti.

Umro je Igor Mandić. Bio je Lupigin suradnik. Bio je Šibenčanin, bio je Splićanin, bio je Zagrepčanin, bio je namćor, čovjek koji se nabusito hvalio da nema prijatelja, iako ih je imao. Bio je veliki hrvatski novinar, bio je dobar muž i otac.

Umro je veliki žrec hrvatske književne kritike, umro je pisac, umro je vispreni polemičar. Ugasila se velika zvijezda Gutenbergove galaksije.

Umro je Igor Mandić. Ostali smo bez neponovljivog tipa.

Smrti se nije bojao. To pouzdano znamo. Kad je objavio „Predsmrtni dnevnik“, dogovorili smo da nam pošalje i posthumni. Obećao je. Čekat ćemo. S Igorom Mandićem nikad ne znaš.

Njegovoj Slavici upućujemo sućut, a sućut je potrebno uputiti i hrvatskoj kulturi. Još jednog takvog kakav je bio Igor Mandić hrvatska kultura više neće imati. To bi i Bogu bilo nemoguće ponoviti.

Igor Mandić
Ugasila se velika zvijezda Gutenbergove galaksije (FOTO: Lupiga.Com)

Bio je i književnik i književni kritičar i urednik i esejist i kolumnist i polemičar britkog jezika. Rođen je u Šibeniku 20. studenog 1939. godine, gdje je njegova obitelj imala knjižaru i papirnicu. Nakon Drugog svjetskog rata knjižara je nacionalizirana, a Mandićeva obitelj preseljava u Split. Tamo završava osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, a često se rado prisjećao tih splitskih dana, uvijek prepun „fakinskih“ anegdota.

Nakon završene gimnazije odlazi u Zagreb na studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, koji završava 1963. godine. Nedugo nakon toga javnost ga primjećuje u dnevnim novinama, gdje isprva piše književne kritike. Vjesnik, tada vodeće novine u Hrvatskoj, zapošljavaju ga, a tamo počinje pisati i kolumne, u slavnom i visokotiražnom Vjesniku u srijedu. Pisao je i u Slobodnoj Dalmaciji i Jutarnjem listu, a u Vjesnik se nakratko vraća 2000. godine, kao glavni urednik.

Jedan je onih koji su uvijek bili kontra i uvijek s argumentima. Kada je ostao bez mjesta gdje bi mogao objavljivati svoje tekstove, 2014. godine, Lupiga mu je ponudila suradnju, te je u narednim godinama na ovim stranicama objavio pedesetak kolumni pod egidom “Non serviam“. Većina njih kasnije je tiskana u njegovom „Predsmrtnom dnevniku“.

Igor Mandić
Mandić pred svojom omiljenom birtijom (FOTO: Lupiga.Com)

Za svoj rad 2005. godine dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo. Iza sebe je ostavio bogat kritičarski i kolumnistički opus i niz vrlo zapaženih djela, među kojima „Gola masa“, „101 kratka kritika“, zbirka polemičkih tekstova „U sjeni ocvale glazbe“, „Od Bacha do Cagea“, „Policajci duha“, monografija „Arsen“, „Zbogom dragi Krleža“, zbirka feljtona sa suprugom Slavicom Mandić „Bračna kuhinja“, „Ekstaze i mamurluci“, zbirka kolumni „Između dv(ij)e vatre“, „Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat“, „Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija“ i „Predsmrtni dnevnik“.

Do zadnjeg dana s prezirom je odbijao koristiti prednosti moderne tehnologije. Pisao je na staroj pisaćoj mašini, nije imao e-mail, ni mobitel. Svoje tekstove predavao nam je na papiru, u lokalnom kafiću u zagrebačkoj Ilici. Uvijek je to bila prilika za čašicu ili dvije, dok ga, kako je znao govoriti, ne prati budno Slavičino oko.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Do sada komentara: 18

Komentiraj

Anka prije više od 2 godine

Pokoj mu, obitelji iskrena sućut. Istina, mnogima će nedostajati ovaj velikan riječi i pera.
Jugoslav prije više od 2 godine

Pocivao u miru. Zivot ti nije bio naklonjen. Sada si slobodan od njegovih okova i ustaske histerije protiv koje si se snazno borio zadnjih trideset godina.
Verena prije više od 2 godine

Mandicu je pripisivano jugoslavenstvo ( sto god se pod tim pojmom podrazumijevalo), mada je jasno govorio o promasenosti svih drzava bivse Jugoslavije."Moze se reci da je Hrvatska bila uspjesna drzava za kratko vrijeme,jasna stvar,kao nacionalisticki i fasistoidni pokret", pisao je Mandic.I zakljucivao da je cak i ta nacionalisticka drzava neuspjesna.
Mandic dalje pise da na temeljima na kojim pociva Hrvatska,ali i sve drzavice bivse Jugoslavije( nacionalne drzave s vecinskim narodom i disperziranim pravima,pravima vecine i manjine),jesu drzave bez nade.
Niti su njegovi zakljucci bili projugoslovenski,niti je Mandic neprijatelj Hrvatske.Tesko da ce um prosjecnog Balkanca razumjeti covjeka koji je shvatio kako se tirani i promaseni pretvaraju u heroje.Imao je jak intelekt i kritican um koji je sjekao sve sto je smatrao da treba sjeci.Sedamdesetih godina proslog stoljeca,u jednoj knjizevnoj kritici( tada su se one citale),napisao je da je gradjansko pravo svakoga da ne budemo za socijalisticko uredjenje.
Kako ga ni tada ( Dusan Dragosavac), tako ni danas ne razumiju patriote odane stranci i uredjenju,ostao je sve do smrti onaj jezicak,koji uznemirava aparatcike,a prosjecne gradjane tjera na tvrde i priglupe stavove.Igor je bio polemicar,ali nije mogao polemizirati u doba kada je polemika prognana.I znao je to.
Nada prije više od 2 godine

Iskrena sućut supruzi,prijateljima i obožavateljima.Puno smo izgubili njegovim odlaskom: kritičnost, iskrenost,bogatstvo riječi i misli.Neka počiva u miru.
Verena prije više od 2 godine

"Šačica svjetskih intelektualaca bačena je u zapećak. Od Amerike, do Francuske i Njemačke, najistaknutiji umovi nemaju pristup masovnim medijima. Evo imate primjer Noama Chomskoga, za kojega svi mi mislimo da je bog iz Amerike. Ali u Americi je on nepostojeći, izbježen šutnjom, nema pristupa medijima na dovoljno izražen način da bi uvijek mogao reći sve što želi, zato jer je sistem lukavo otkrio način kako da blokira takve oštre umove, tako da ih zarobi ravnodušnošću. Pričaj ti što hoćeš, jebe se meni! Doduše, prije nam ni to nisu dali, prije je postojala policija misli, koja vam je uskakala ne u krevet, u kuhinju, novčanik, nego u glavu. Ne smiješ misliti to što misliš! Čak ni to se nije smjelo. U svim procesima staljinističke epohe nisi smio niti misliti, a kamoli napisati. A danas smiješ sve misliti i sve napisati, ali nikoga nije briga! To je jezivo. Sve je jezivo na svoj način."

Igor Mandić

I u mraku je bio lučonoša.