Sve što je jučer obećavalo na Zagreb Film Festivalu, a što smo uspjeli pogledati, nije ispunilo naša očekivanja. Ovdje ćemo, dakle, prvenstveno govoriti o dva dugometražna igrana filma i jednom dokumentarnom, koji nisu bili loši, nego samo dobri. Dan smo započeli s domaćim filmom Petra Oreškovića, "Povratak mrtvog čovjeka". Elem, tko ne bi pogledao dokumentarac o Himzi Muratoviću, čovjeku čije je ime bilo otisnuto na spomeniku šehidima (mali borci u posljednjem ratu), a potom i izbrisano, jer Himzo se nakon 12 godina nestanka, jednostavno vratio u svoje selo nedaleko Zvornika? Gdje je bio i što je radio tih 12 godina za vrijeme kojih su njegovi najbliži mislili da je mrtav, misterija je koju postupno otkrivamo i koja na koncu nije ništa posebno. Himzo je, naime, bio u Srbiji, gdje se oženio i živio sasvim uobičajenim životom, ukoliko se njegov život uopće može nazvati uobičajenim. Iako sumnjamo da je autoru to bio cilj, kroz brojne sugovornike od kojih kameru svatko doživljava na svoj način, gledatelj je umjesto misterije mogao vidjeti kako izgleda život u jednoj prosječnoj bosanskoj zabiti, gdje se Tuzlanska piva ispija u potocima i redom voze blatne "ascone" stare dvadesetak godina. Dakle, za one koji su to imali prilike vidjeti, ništa novo, dok, s druge strane, vjerujte, mnogo je ljudi i u BiH koji ni ne znaju da postoje ovakva mjesta.

Promjenu na bolje doživjeli smo već projekcijom dvanaestominutnog danskog filma "Helmer i sin". Za Oscara nominirani kratki film tematizira odnos sina i oca, koji se na prvi pogled ne snalazi u umirovljeničkom životu. No, jedno Helmerovo zaključavanje u ormar, promijenit će njihove odnose i učiniti da jedan drugog napokon razumiju. Nakon "Helmera i sina" usljedio je "Orao protiv morskog psa", film novozelandskog redatelja Taika Waititija, koji je već svojim predstavljanjem nasmijao (i službeni je prevoditelj u jednom trenutku umjesto prijevoda tek dometnuo da je teško prevoditi "nekoga tko je tako komičan") krcato Kino SC u kojem su gledatelji sjedili i po podu. Riječ je o dvoje mladih ljudi koji se teško uklapaju u društvo, a čije se poznanstvo pretvara u ljubavnu vezu. Waititi je zagrebačku publiku, nenaviklu na ovakve žanrovske pothvate, "kupio" univerzalnim humorom prikazujući odnos nespretne i samozatajne Lily i isprva napuhanog čudaka Jarroda, koji je ljubavi vičan otprilike kao i izvjesni Herr Flick iz britanske serije "Alo, alo". Iako se kinom neprestano prolamao smijeh, ponajviše zahvaljujući ekscentričnosti glavnog muškog lika, ovaj će film u našim analima ostati zabilježen tek kao dobar.

Na koncu večeri imali smo prilike vidjeti vrlo dobru mađarsku kratku komediju trenutka "Tripice i luk", u kojoj nije izgovorena apsolutno nijedna jedina riječ. A nakon toga došao je red na uistinu nedovršeni film. Naime, radi se o filmu "California Dreamin' (Nedovršeno)", rumunjskog redatelja Cristiana Nemescua, koji je prošle godine poginuo vraćajući se s montaže upravo ovoga uratka. Film su na koncu montirali njegovi prijatelji i suradnici i nažalost ga odužili na punih 155 minuta. Hrpetina nepotrebnih i besmisleno razvučenih scena koje ni po čemu nisu bitne za film, pogotovo u prvoj dionici filma, fragment je zbog kojeg za ovaj film ne možemo reći da je izvrstan i da oduševljava, kao što je oduševilo nekoliko uradaka novije rumunjske kinematografije. Pored toga i sama priča ima i više nego nekoliko rupa u scenariju, koje gledatelja bespotrebno iritiraju. Jednu od glavnih uloga, pored fantastičnog Iona Sapdarua, kojeg smo na prošlogodišnjem ZFF-u imali priliku vidjeti u genijalnom "Istočno od Bukurešta", tumači popularna holivudska zvijezda Armand Assante koji glumi američkog zapovjednika. Njemu je usred NATO-ovog "nesporazuma" sa Srbijom, povjerena misija prijevoza američkog radarskog sustava. No, nitko nije mogao slutiti da će vlak s Amerikancima zaustaviti šef seoske željezničke postaje i zbog izostanka carinskih papira, dočekati svojih pet minuta osvećujući im se jer se nakon Drugog svjetskog rata nisu pojavili u Rumunjskoj kad su mu najviše trebali. Agonija Amerikanaca ne prestaje, a cijelom selu dolazak Amerikanaca prava je prilika da riješi neke svoje probleme.

Pauze između projekcija Lupež nije iskoristio kako bi ispijao pivo na šanku, već je zavirio iza kulisa Zagreb Film Festivala, a što je tamo zatekao pogledajte u nekoliko sljedećih fotografija ...

Čovjek kojem trebate zahvaliti što titlovi idu na vrijeme. Nećete vjerovati, ali istina je, Mirza to radi, klik po klik, za svaki red titla ...

Opake mašine koje u sobi za projekciju stvaraju nesnosne vrućine

Zadnja kontrola prije projekcije

I nešto "moderne" tehnologije ...

Još jednom titler Mirza ...

Za danas je gotovo, film ide van ...