„Ono što mislim, ne mogu izreći“ navodno je uzdahnula jedna ugledna engleska dama gledajući mramorni hram Taj Mahal pa potom dodala, „ali osjećam da bih sutra htjela umrijeti kad bi takav spomenik prekrivao moje kosti“.

Taj Mahal u punom sjaju

Ovaj golemi posmrtni spomenik dao je izgraditi šah Džahan, peti po redu vladar iz dinastije Mogula. Gospodario je od 1628. do 1658. godine i, kako je ostalo zapamćeno iz tog vremena, bio je zao čovjek. Da bi došao na prijestolje morao je ukloniti čitav svoj rod, a rođenu majku poslati u progonstvo. Ali kako svaki čovjek ima svoju slabu točku, tako je i on imao nezgodno mjesto, i to u vidu svoje supruge, Perzijanke, Ariumand Banu Begam. Prema njoj je, zapisali su svjedoci vremena, osjećao ogromnu ljubav. Odlikovao ju je počasnim imenom Mumtaz-Mahal, što u prijevodu znači „dragi kamen palače“. Da bi joj iskazao svoju bezgraničnu ljubav, odlučio joj je, na njen zahtjev, stvoriti rajski vrt u blizini Agre na obali rijeke Jamun.

Ariumand Banu Begam kako ju je vidio slikar Ralf Heynen

Šah je bio veliki esteta i uživao je u lijepom, te je gradio prekrasne džamije, palače i raskošne građevine i na taj način sebi podizao besmrtne monumente. Ipak u sjećanju živi kao graditelj Taj Mahala, a ne kao preobrazitelj Delhija. S pijedestala ga je svrgnuo njegov sin Auragzeba i zatvorio ga u palaču, gdje je ovaj do kraja života živio raskalašenim životom. Nakon smrti šahovog sina, carstvo je propalo.

Detalj iz unutrašnjosti Taj Mahala

Mumtaz-Mahal je vladaru Indije podarila sedmero djece. Umrla je nakon što je rodila njihovo osmo dijete 1629. godine. Mogul je svoju najveću ljubav pokopao u vrtovima na rijeci Jamun. Sazidao joj je grobnicu, integrirani kompleks struktura, kakvu svijet do tada, a ni do danas, nije vidio. Najslikovitije ju je možda opisao filozof koji je zapadu podario brojne prijevode stare indijske filozofije, Paul Deussen.

Perzijanka i Mogul

On je, jednom prilikom napisao: „Neopisiv dojam kojim Taj Mahal djeluje na posmatrača počiva uglavnom na dijelovima kontrasta. Blistava vodena ploha sa svojim lotosovim cvjetovima, što se proteže do ulaznih vrata kroz vrt do Taj Mahala, ponosna građevina iz snježno bijelog mramora, bujno zelenilo vrtnih nasada, što je okružuje – i iznad toga tamno plavetnilo indijskog neba, sve se to stapa u jednu sliku koja u duši tog promatrača uzrokuje da za tren oka nestanu sve brige i nevolje zemaljskog života te na tom snažnom djelovanju u čitavom svijetu teško nalaze nešto tome ravno“.

Grobnice unutar hrama

Gradnja „apoteze indijske ženstvenosti“ trajala je oko 17 godina. Najpoznatiju svjetsku grobnicu navodno je podizalo 20.000 ljudi, a troškovi gradnje su iznosili 32 milijuna rupija, što je po nekim proračunima iznos od nevjerojatnih nekoliko bilijuna današnjih američkih dolara. Dovedeni su zidari iz Delhija, rezbari cvijeća iz Buhare, vrtni arhitekti iz Kašmira i Lahora, a kaligrafi za umetnute zapise iz Bagdada.

Monumentalna građevina nastajala je 17 godina

Ovo veličanstveno zdanje, pred kojim najveći dio svjetskih građevina i danas stoji pognute glave, svake godine posjeti više milijuna turista. Jednostavnost zamisli i raskoš izvedbe sjedinjuju se u unikatno umjetničko djelo s čijom se uzvišenom ljepotom bezuspješno takmiče najljepši grčki hramovi i najznamenitije crkve srednjeg vijeka i renesanse. Cjelokupni dojam nadmašuje svaku predodžbu, a mramorni hram danas je okružen sirotinjom, koju vlasti pokušavaju otjerati s turističke rute. Oni se zasigurno pitaju je li im šah mogao ostaviti nešto konkretnije ...

Lupiga.Com

FOTO: In Travel, Fine Art