Hvala Allahu kada mi je omogućio da se približim Muhammedovom mesdžidu [u Medini] i doveo me do Kible svih muslimana [Bejtulaha u Meki]. Neka je mir i blagoslov i na rod Muhammedov i na njegove sljedbenike, koji se po­nose upotrebom misvaka.

Džudža džamija / Županj Potok

Nakon zahvale Uzvišenom Stvoritelju, ja siromašni i nejaki rob Božji, potreban milosti i dobrote Stvoritelja, Hadži Jusuf, sin Muhamedov, nastanjen u kasabi Županj Potok [Duvno], odlučivši sa najiskrenijom namjerom da posjetim časni Bejtulah, krenuo sam, u dobar čas, i sa mojom braćom Hadži Omerom i Hadži Hasanom od naše kuće u petak poslije džume namaza, 22. džumadelevela 1024. godine [20. VI 1615], ili 9. dan mjeseca hazirana, to jest lipnja.

(...)

Tako smo mi od skele Sueca do Džide putovali četrnaest konaka. Iz Džide smo prispjeli u kasabu Hidde, a idući odatle, u sretni čas, u petak u zoru, početkom blagoslovljenog mjeseca ramazana stigli smo u časnu Meku.

Obavili smo tavaf [obilazak Kabe], sa'j [žurenje između dva brijega Safa i Merva] i potom se obrijali [za skidanje ihrama]. Hvala Allahu. I konak smo našli pa smo tako obdan i obnoć obavljali tavaf i vršili druge zijarete (hodočašća svetim mjestima, op.pr). Neka je stotinu hiljada puta hvala Allahu kada je omogućio ovom svome slabom robu da u miru i ugodnosti sa ostalim hadžijama stavi svoje lice na crni zastor Kabe, zatim na Hadžerul-esved [Crni kamen] i da izvrši ostale obrede hadža.

Hadžerul-esved (Crni kamen)

U Meki je, svakako, najveća svetinja Kaba (Bejtu­lah), koju vjernici najviše i poštuju, a u Kabi opet posebno mjesto pripada Hadžerul-esvedu kod kojeg se pokajanje uslišava, pa kogod se tu iskreno pokaje za svoje grijehe taj postaje čist od grijeha kao od majke rođen. I kod Multezema se prima pokajanje, a Multezem je onaj dio Kabe između vrata i Hadžerul-esveda. Tu se dova usli­šava kao i kod vrata Kabe. Dio zvani Rukni-Iraki je kibla od strane Iraka, a Rukni-sani je također časni dio prema kojem se u molitvi okreću oni od strane Halepa i Da­maska, jer je to njihova kibla. Prema Rukni-Jemani se okreću stanovnici toga kraja.

Hadžeri-esved je lično svojom rukom doticao Božji vjerovjesnik, pa ga ljudi i danas ljube, ako mu se, usljed stiske, mogu prikučiti. Isto tako ko pokraj Altun-oluka klanja dva rekata slično je kao da je klanjao u samoj Kabi. Tu su sahranjeni Hadžera i njezin sin hazreti Ismail. Desno od vrata Kabe je malo udubljenje, a tu je mjesto gdje je Džebrail alejhis-selam podučio gospodina Vjerovjesnika kako se obavlja namaz. Na mjestu Mekami Ibrahim nalazi se jedan kamen, koji je služio Ibrahim­-pejgamberu kod zidanja Kabe, pa kako je Ibrahim zi­dao i kamen se podizao pod njim. Ovaj kamen i danas tako stoji i na njemu se vide Ibrahimova stopala. Tu dva-tri puta godišnje sipaju vodu i piju [za lijek], čemu se neki učenjaci protive.

(...)

Mjesto gdje se nalazi izvor Zemzema (Biri-Zemzem) je također mjesto gdje je dova kabul. Ova hazreti Isma­ilova voda [izvor] je lijek, a on je lijek za ono na što se namijeni, kako je to uostalom i u Hadisu [islamskoj tradiciji] rečeno: »Voda Zemzem koristi za ono čemu je namijeni onaj, ko ju pije.« Mnogi i nemuslimani potajno dolaze i piju Zemzem u razne svrhe. Jedino munaficima [dvoličnjacima] Zemzem ne koristi.

vrata Kabe

Vrata Kabe poredana su ovim redom: Najprije vrata Selam sa tri luka, vrata Harir sa tri luka, vrata Džaiz, ili Abasova vrata sa tri luka, vrata Alije sa tri luka, vrata Bazan sa dva luka, vrata Mukabele sa dva luka, vrata Safe sa pet lukova, vrata Begale, vrata Džijad sa dva luka, vrata Šerif sa dva luka, vrata Umihane sa dva luka, vrata Merve sa jednim lukom, vrata Umre sa jednim lukom, vrata Kadi Husejn sa jednim lukom, vrata Basiti sa jednim lukom, vrata Fahde sa dva luka, vrata Zijad sa tri luka, vrata Durejbe sa jednim lukom. Dakle, ovim redom se niže dvadeset i devet kapija na svod u Haremi-šerifu.

Iznad ovih kapija postoje zapisi ispisani pozlaćenim slovima. Tako iznad prve kapije zvane Babi-selam je napisano: »Uime Milostivog Allaha – Allah – Muhamed – Ebu Bekr – Omer –Osman – Ali – Talha – Zubejr – Sa'd – Se'id – Abdurahman – Ebu Ubejde.«  To su dakle, imena Ašerei-mubešere. Nadalje su tu ispisana imena Hasana i Husejna, a tu je i slijedeći kronogram (tarih):  »Ova vrata su obnovljena po naredbi našeg Gospodina, pobjedonosnog sultana, sultan Sulejman-hana, sina sultan Selimova, sina sultan Bajezid-hanova, sina sultan Orhan-hana, sina sultan Osman-hana, neka mu je vladavina od Allaha potpomognuta. Pisano godine devet stotina i trideset prve« [1524/25]. Ispod toga je u jednom redu tarih o obnovi istih vrata od strane sultan Ahmed-hana, gdje piše: »Ova časna vrata je obnovio naš gospodar pobjedonosni sultan Ahmed-han«, gdje su dalje nabrojena imena do sultana Osmana kao i u prethodnom natpisu. U trećem redu isto tako zlatnim slovima piše:  »Uime Allaha, Dobročinitelja, Milostivog. Allah poziva u kuću spasa i upućuje na pravi put koga hoće. Oni koji čine dobročinstva, imat će dobročinstva i više od toga. Njihovo lice neće zakloniti crnilo ni poniženje. To su oni kojima pripada raj, u kojem će vječno boraviti."

(...)

hodočasnici na putu prema Safi i Marwi

Safa i Merva su dva brežuljka, pa se i oni posjećuju, a i tu se dova uslišava. Ko u ovo posumnja, nije musliman. Neka nas Allah sačuva. Safa i Merva su opisani u Kur'anu i Hadisu, a nalaze se uz sami Haremi-šerif. Zijareti u gradu Meki. Prije svega tu je rođen Vje­rovjesnik alejhiselam, a to mjesto [njegova kuća] je dio gdje je dova kabul. U gradu Meki nema druge džamije osim Haremi-šerifa i sve Mekelije tu obavljaju namaz. U blizini je kuća u kojoj je rođen hazreti Alija. Neka mu Allah lice učini svijetlim i časnim, pa je i to mjesto odabrano. Tu je kuća gdje je rođena (hazreti) Fatima, nek je Allah s njom zadovoljan, kći je Božjeg Vjerovjesnika. Nek je na njeg Božji mir i blagoslov. Tu je i rodna kuća hazreti Hatidže-Velike (Kubra). Ona je majka muslimana. Na tom mjestu se ona vjenčala sa Božjim vjerovjesnikom. Ručni mlin Fatimin i danas se nalazi u njenoj kući. Tu je i jedna sobica u kojoj je Vjerovijesnik obavljajući namaz tako dugo ostajao na nogama da bi mu one oticale.

Meka - ulaz u Kabu

U kući Haziran je hazreti Omer primio islam kao četrdeseti po redu musliman. Između muškaraca prvi je islam prihvatio hazreti Ebu Bekir-es-Sidik, a od mladih prvi je islam primio hazreti Alija. Između žena prva je islam primila hazreti Hatidža. Zatim su islam prihvatili: Zejd, sin Ha­risov, Osman, Zubejr, Abdurahman, sin Avfa, Sad, sin Ve­kasa, Talha, sin Abdulaha, svi poslije Ebu-Bekra. Neka je Allah sa svima zadovoljan. Iza toga su drugi dolazili dok ih je bilo trideset i devet, a tada je Božji vjerovjesnik zaželio od Allaha da u islam uvede Omera ili Ebu-Dže­hla, pa je tako četrdeseti islam primio Omer, a Ebu­-Džehl nije nikada prihvatio islam.

Da se opet vratimo mjestima koja se zijarete: Kuća, zvana Darul-Hidžre. To je mjesto odakle je Muhamed alejhiselam krenuo radi seobe u Medinu. Na svom mjestu [ležaju] ostavio je hazreti Aliju, a on sa Ebu-Bekrom krenuo do brda Sevr, sklonivši se tu u jednu pećinu, gdje su bili u pokornosti Allahu. Tu se dolazi na murad [ispunjenje želja]. U blizini centra grada je i brdo Kubejs, jedna blaga uzvisina, na kojem mjestu je Vjerovjesnik pokazao čudo raspolavljanja mjeseca. Tu su mu došle planine, životinje, zvijeri, ptice i drugo. I to se mjesto zijareti.

groblje Mualla

Blizu Meke je i groblje Mualla, za koje je rečeno da je dio raja, a gdje su sahranjeni velikani Meke i Kabe, kao što je Hadisom utvrđeno. Među bogougodnima u groblju Mualla je sahranjen i Džami Bihari, zatim Ahmed Arabi. Stanovnici Meke i okoline ovdje dolaze na murad i kogod se dotakne njegova groba (sanduka) tome se želja ispuni. Kada koji Arap izgubi devu, dolazi na njegov grob, dotiče ga se i devu pronađe. U blizini časne Kabe je i mjesto poznato pod imenom Šubeke gdje je gospodin Vjerovijesnik prodao svoj ogrtač i sedžadu i za taj novac kupio to mjesto ostavivši ga kao vakuf [zakladu] za dobre ljude i sirotinju kako bi se oni mogli opremiti kada umru. Tu se razvijala i zastava pri polasku u borbu. Na Mualli je pokopano bezbroj šehita siromaha.

(...)

Mesdžidi-kibletejn

U blizini Medine je i Mesdžidi-kibletejn [džamija sa dvije kible], nazvana po tome što je Vjerovijesnik Muha­med u toku molitve, nakon što je obavio dva rekata podne namaza, najednom se okrenuo u namazu prema Kabi, a dotada je kibla muslimana bio Kudus [Jerusalim]. Od tada je postala Kaba mjesto kuda se muslimani okreću pri molitvi, a spomenuta džamija je nazvana mesdžidom sa dvije kible.

Mesdžid Kuba ili Mesdžid Kubetul-islam je isto lijepo mjesto. Tu je Vjerovijesnik alejhiselam sagradio prvu džamiju i tu se sastajao sa muslimanima podučavajući ih vjeri, gdje su i mnogi kur'anski ajeti objavljeni. Tu se nalazi i jedno palmino stablo, koje je, po narodnoj predaji, zamolilo Vjerovijesnika da jede njegov plod. Pokušavali su da od ove palme prenesu plod i u druga mjesta, ali bez uspjeha. Ovdje je sagrađena lijepa džamija. Tu je i jedan izvor u kojem bijaše malo vode, pa kada ga je svojim blagoslovljenim ustima dotakao Vjerovijesnik, odatle je najednom potekla čista studena voda. Ova je voda dobra i daleko poznata.

Između Meke i Medine je Bedri Hunejn gdje je izginulo više gazija, a što su skrivili licemjeri (munafiklar) u islamu. I danas se na tom mjestu uoči petka i ponedjeljka mogu čuti glasovi bubnja, rzanje konja i udaranje sabljama. Hadžije nailazeći tuda jedva da zadrže i zaustave deve, a mnoge hadžije i ne znaju šta je tome uzrok. Mnogi koji su tu ranije dolazili pričali su ovo. I u jednom drugom mjestu na udaljenosti od jednog konaka od Medine postoji sličan slučaj, pa i mi kada smo tuda naišli, poslije jacije na jedan sahat ili sahat i po, najednom su sve deve stale. Dakle i deve su tu nešto osjetile, a i mi ljudi smo čuli glasove. Tu smo morali i prenoćiti.

Kairo

Od časne Kabe do Kaira ima sedamdeset­-osamdeset konaka, a mi da spomenemo samo neke od njih: Prvi konak idući iz Meke je Badi-Fatime, zatim Rabi'-Ešme, Guzeldže, Birke, Kuburuš-šuheda, Bedri­-Hunejn, Gurejbud-dehna gdje Medina ostaje na desnoj strani od nas, zatim tvrđava Janbu', Darul-bekre, Nuri Džemali Šit, Megarei Numan, Tvrđava Nehil, Nudžar... Mnoga od ovih mjesta su u ruševinama i opkoljena planinama.

Došavši ponovno u Kairo našli smo na životu i u zdravlju našeg cijenjenog brata i prijatelja efendiju Ali­-čauša. Ponovo smo posjetili umrle bogougodnike u groblju Karefa.

Neka je neizmjerna hvala Vječnom Tvorcu kada je ovom slabašnom robu i griješniku dosudio da posjeti njihove grobove. I ovaj puta smo posjetili Ali Parmak-efen­diju, poljubili ga u ruku, zaželivši njegov blagoslov uz dovu i proveli smo u zaštićenom Kairu oko dvadesetak dana. Iz Kaira smo krenuli u petak i stigli u Rešid, a potom u Aleksandriju (Iskenderije). Napominjem da smo iz naše skromne kuće u Županj-Potoku krenuli u petak, u Istanbul prispjeli u petak, unišli u Aleksandriju u petak, iz Kaira krenuli u petak, ponovno stigli u Kairo u petak i u Solun došli u petak. U Aleksandriji smo se zadržali oko dvadeset dana dok su stigle lađe, pa smo se potom ukrcali u lađu po imenu Kara Mursel, a vlasništvo je nekog Solaka. Odatle smo sa još osamnaest lađa krenuli prvi dan mjeseca nisana u ponedjeljak [1. IV 1616], i stigli u tvrđavu Fineke na Rodosdžiku. U putu smo prošli adu Mis. Tu se nalazi mala tvrđava.

Od Aleksandrije do Rodasa ima 500 milja, od Rodasa do Stankoja ravno 100 milja, od Stankoja do Sakiza 100 milja, od Sakiza do Soluna 500 milja, ili ukupno 1.200 milja od Aleksandrije (Iskenderije) do Soluna(Selanik).

Solun - 1908. godine

Od Aleksandrije do Soluna prošli smo i vidjeli nekoliko ada i tvrđava. Neke opet nismo ni vidjeli, jer su nam ostale zdesna ili slijeva na većoj udaljenosti, pa smo za takve raspitivali stare mornare i po njima dali opise. Između takvih je, na primjer, ada Kipar (Kibris). To je jedna od najvećih ada, ima šest tvrđava. Tu je sjedište paše i trojice begova. Ima mnogo sela. Zatim ada Mis ima jednu tvrđavu. Potom ada Kerpe, koja ima dva-tri sela, pa Rodosdžik ada, i također je velika i ima tri stotine i šezdeset sela, a koju smo i gore spomenuli. Sve smo ovo vidjeli idući i iz Istanbula u Kairo. Spomenute ade i tvrđave pripadaju padišahu.

Idući tako smo u petak, između podne i ikindije, a prošavši Kara Burun, došli u Solun. Odsjeli smo u hanu merhum Mustafa-paše i tu boravili deset dana u miru i užitku. Posjetili smo i razgledali nekoliko velikih džamija i mesdžida. Između ovih je džamija Aja Sofija, Stara džamija (Eski džami), Kasimija džamija koje su jako velike. Cijeli grad je u tvrđavi.

Šeher Uskup (Skoplje)

Odatle smo krenuli u Avret-hisar. Tu je skela, pa pro­šav tuda, pa kroz Demir-kapiju stigosmo za šest dana u Šeher Üsküp [Skoplje]. Ovaj grad je vanredno lijep. Krenuvši iz Skoplja sa trideset poštovanih bosanskih hadžija Sarajlija prispjesmo u Sarajevo. Iz Sarajeva krenuli smo i petnaestog džumadel-ahira 1025, u četvrtak, u doba kušluka [30. VI 1616.], stigli kući u kasabu Županj Potok. Hvala Allahu!

AUTOR: Hadži Jusuf, sin Muhamedov (1615./1616.)