Jednog ne baš jako lijepog dana Sandu Gurguiatu došao je na jedan rumunjski sud kako bi riješio neke novčane nesporazume sa svojom bivšom firmom. Uobičajeni radni spor, nešto što Zagorci svakodnevno obavljaju. No, uskoro je Sandu postao nešto revniji posjetitelj sudova od dragih nam Zagoraca. No, njegova parola za te posjete časnom sudu nije bila "Vse vas bum tužil", nego, naprotiv, "Volim te".

Kakav sad Božji "Volim te" na sudu?!? Pa, naš Posljednji Romantik se zaljubio u sutkinju Elenu Lalu koja je vodila taj njegov prvi slučaj. Kada je naš romantični junak doznao da je sutkinja već zauzeta, dapače, da je i udana, nije mu bilo svejedno. Uostalom, znate već što je to nemoguća ljubav.

No, priča se tu ne zaustavlja. Sandu kreće s tezom da, ako ništa, može nešto napraviti kako bi bio bliži objektu svoje zaljubljenosti. I kreće u proučavanje zakona, pronalazeći načine na koje može nekoga tužiti. I sve to radi ne bi li bio bliži svojoj Eleni. Okej, nečijoj drugoj Eleni, ali Bože moj, nemojmo cjepidlačiti ... I onda naš nesretno zaljubljeni Werther bez suicidalni sklonosti tuži koga se god sjeti i dolazi pred svoju omiljenu sutkinju, samo kako bi je gledao. Što znači da ljubav nije slijepa, jer da je slijepa, ne bi je uspio niti vidjeti.

Koje je Lalino viđenje situacije, nismo uspjeli doznati. No indikativno je, da ne kažem simptomatično, da je naš Werther to jest Sandu, neke sporove i dobio. Radi li se tu o naznakama da će se ova ljubav rasplamsati u oba smjera, braku jednom unatoč?