Nedavno mi je došla susjeda s idejom da njenoj kćerki pomognem napisat sastav na temu Zašto je abortus moralan, a zašto nemoralan? Iako zbilja volim raditi s djecom, ovaj put sam ih morala razočarati i reći susjedi da je dovoljno napisat da nitko ne može pisati o moralu u zemlji gdje morala nema!

Neki od vas začudit će se zašto baš ovako počinjem s dojmovima s ovogodišnjeg Eurokaza, ali zbilja je ovo jedan od logičnih načina, pogotovo nakon pogledane španjolske predstave "XXX" koja je digla veliku prašinu, još i prije samog izvođenja. Vjerojatno su zbog toga i planule karte, i to po vrlo nepristupačnoj cijeni od 150 kuna. Već na pressici obaviješteni smo da je mlađima od 18 godina zabranjen upad, baš kao i fotografiranje zbog "nezgodnih" scena! Možda su upravo te nezgodne scene bile razlog tome što je u publici bilo podosta sredovječnih muškaraca. Vjerojatno je nekima od njih upravo to način razbijanja monotonije bračnog života, u nadi da će im one stvari slijedeći tjedan stajati poput jarbola.

Inače, kazališna skupina La fura dels Baus nastala je početkom devedesetih od ulične kazališne trupe, a jedan od njihovih najvećih uspjeha je otvaranje Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine. "XXX" je obrada Marquis de Sadeove "Filozofije u spavaonici", djela nastala prije dva stoljeća, djela koje govori o oslobađanju želje, straha i strasti, i to ne samo u onom seksualnom smislu. Priča je to o troje ljudi koji pokušavaju nevinu djevojčicu uputiti u životno važna seksualna uživanja i strasti. Uz odličnu glumu, efektno je i korištenje video projekcije (koja je, uzgred budi rečeno, u Australiji bila zabranjena).

U drugom dijelu predstave svijetla su bila uperena u publiku koja je pozvana na suradnju, s ciljem da se i nju uputi u male tajne. Naravno da nikome nije palo na pamet (što je i očekivano) i uz silne provokacije svi su se još više stisnuli uz svoje susjede ne bi li baš njih izabrali. Ali i to je bila dobra fora jer odjednom se na tvom sjedištu nalazila nepoznata osoba nagurana na tebe sa željom da ne bude viđena. I tako su se ničim izazvani ljudi počeli dodirivat. No, ipak se tu našao jedan nepoznati gospodin kako bi obranio čast Zagrepčana. On se odlučio skupa s glumcima skinuti do kraja, što i nije značilo kraj predstave.

Istina je, bilo je tu hrpa scena od kojih bi vam se želudac popeo u grlo, ali sve je to gluma i zato ste i došli na predstavu. Kraj samog showa bio je sasvim neočekivan, budući smo već navikli da su glumci goli na sceni, oni su za efektan kraj obukli muška odjela s neizostavnom kravatom. Publika je sva zgranuta izašla iz ZKM-a uz prepričavanje s tolikim gađenjem kao da to što su vidjeli nitko od njih ne radi doma i kao da su nas na ovaj svijet donijele rode.

Za razliku od Španjolaca, Japanci su svojim plesnim nastupom pod nazivom "Želim te zagrliti" u zagrebačkom HNK razveselili prisutnu publiku. Sam ples, barem u prvom djelu, podsjetio me više na borilačku vještinu TAIJIQUAN nego na ples. Meni je sve to bilo izričito dosadno, jer sam se totalno trudila shvatiti što mi to Japanci žele pokazati, a jedino sam došla do zaključka da svi mi tražimo svoju zvijezdu (čitaj: partnera) i da bez ljubavi ovaj svijet ne može opstati. Najviše sam bila zbunjena zbog neprestanog puštanja zvukova padanja kiše. Sreća naša što predstava ne traje dugo (cca. sat vremena), jer uvjerena sam da su nakon nje svi potražili obližnji WC. Nisam mogla odoljeti, a ne upitati ljude oko sebe kako im se svidjela "Želim te zagrliti" i svi, ali baš svi su bili oduševljeni uz puna usta priči kako osjećaju neku sreću. Ok, glupa sam, ali objasnite mi što ste to vidjeli u predstavi, što ona predstavlja? Na to pitanje nitko nije znao odgovoriti i opet svi, ali baš svi su odgovorili NE ZNAM. E pa ne znam ni ja kako se netko zgraža nad onim što i sam upražnjava, a osjeća nevjerojatnu sreću i radost prema onom što apsolutno nije shvatio!