Slijetanje na kolumbijski način
O Kolumbiji smo već pisali, ali nas novi razvoj situacije vraća tamo. Mirovni pregovori traju par godina, a da to niko nije ni primijetio. U zrak su letjeli naftovodi, avioni, političari... Nakon par godina problema muž i žena se rastave. Političari se zarate, a djeca potuku. A tu su negdje novinari da nas o svemu tome izvijeste. Kasnije se javi pisci pa sve opet ovjekovječe. Romansirano.
Kolumbijski predsjednik Andres Pastrana je sinoć prekinuo trogodišnje pregovore s pobunjenicima marksističkih nazora. Povod je bila jučerašnja skroz spektakularna otmica oporbenog senatora iz komercijalnog zrakoplova na letu iz provincije za Bogotu. Zrakoplov je otet i prisilno spušten negdje na autocestu u unutrašnjosti. Tu ih je, kako kažu oni koji su vidjeli, dočekalo pedesetak gerilaca koji su se s otmičarima uputili u vozilima prema sigurnosnoj zoni. U bijegu su onemogućavanja potjere i zabave radi digli jedan od mostova. Ali u zrak, pa je onda pao u vodu.
Oteti senator Gechen Turbay dolazi iz jedne od uglednijih kolumbijskih političkih obitelji, čiji su članovi i u prošlosti već bili žrtvama ubojstava i otmica od strane FARC-a, najjače marksističke gerilske skupine koja kontrolira onu sigurnosnu zonu. Otmicu je Pastrana komentirao riječima kako je to ‘kap koja je prelila čašu strpljenja i digniteta kolumbijskog naroda’.
Od svog dolaska na vlast prije tri godine, Pastrana veći dio vremena pokušava od pobunjenika napraviti mirne porezne obveznike. Tako im je u sklopu pregovora u centralnoj Kolumbiji prepustio vlast u sigurnosnoj zoni veličine Švicarske. Kako se ipak radi o pobunjenicima koji su neodgovorniji od male djece, Pastrani su već par puta pucali živci. Do prekida pregovora i vojne akcije je već gotovo došlo u siječnju kada je gerila par sati prije isteka ultimatuma pristala ponovo sjesti za pregovarački stol. A kakve je koristi i napretka od toga bilo, vidite po ovoj vijesti.
U siječnju je Pastrana zaustavio vojsku dajući mirovnom procesu još jednu šansu iako cijelo vrijeme pregovora pobunjenici nisu prestajali s otmicama, napadima, političkim ubojstvima i zlostavljanjem životinja.
Jučerašnja Pastranina odluka je došla samo dan nakon što je u obraćanju javnosti pozvao na stvaranje tampon zone između gerilaca FARC-a i jedinica regularne vojske, kao preduvjeta za uspješan razvoj pregovora i potpisivanje mirovnog sporazuma. Potpisivanje mirovnog ugovora je bilo predviđeno za početak travnja, što bi mu valjda došlo dobro na predsjedničkim izborima u svibnju. Sudeći po raspoloženju javnosti koja je ogorčena ponašanjem razmaženih pobunjenika, niti vojna akcija mu neće odmoći.
Kako stvari stoje, ona tampon zona će krvariti.
Oteti senator Gechen Turbay dolazi iz jedne od uglednijih kolumbijskih političkih obitelji, čiji su članovi i u prošlosti već bili žrtvama ubojstava i otmica od strane FARC-a, najjače marksističke gerilske skupine koja kontrolira onu sigurnosnu zonu. Otmicu je Pastrana komentirao riječima kako je to ‘kap koja je prelila čašu strpljenja i digniteta kolumbijskog naroda’.
Od svog dolaska na vlast prije tri godine, Pastrana veći dio vremena pokušava od pobunjenika napraviti mirne porezne obveznike. Tako im je u sklopu pregovora u centralnoj Kolumbiji prepustio vlast u sigurnosnoj zoni veličine Švicarske. Kako se ipak radi o pobunjenicima koji su neodgovorniji od male djece, Pastrani su već par puta pucali živci. Do prekida pregovora i vojne akcije je već gotovo došlo u siječnju kada je gerila par sati prije isteka ultimatuma pristala ponovo sjesti za pregovarački stol. A kakve je koristi i napretka od toga bilo, vidite po ovoj vijesti.
U siječnju je Pastrana zaustavio vojsku dajući mirovnom procesu još jednu šansu iako cijelo vrijeme pregovora pobunjenici nisu prestajali s otmicama, napadima, političkim ubojstvima i zlostavljanjem životinja.
Jučerašnja Pastranina odluka je došla samo dan nakon što je u obraćanju javnosti pozvao na stvaranje tampon zone između gerilaca FARC-a i jedinica regularne vojske, kao preduvjeta za uspješan razvoj pregovora i potpisivanje mirovnog sporazuma. Potpisivanje mirovnog ugovora je bilo predviđeno za početak travnja, što bi mu valjda došlo dobro na predsjedničkim izborima u svibnju. Sudeći po raspoloženju javnosti koja je ogorčena ponašanjem razmaženih pobunjenika, niti vojna akcija mu neće odmoći.
Kako stvari stoje, ona tampon zona će krvariti.
Pa nama je ovdje super...