Na širokom zelenom Pašnjaku pod Potočanima kraj Livna vezao čovjek svoju kravu simentalku za drveni kolac, pa je blago potapšao po šiji. Trenutak kasnije, drugi muškarac na debelom lancu vodi golemog crnog bika: uputio se Garonja ravno prema Šarki, pa joj zabio njušku pod rep. Nekoliko trenutaka njušio je mrki div i frktao pod Šarkinim repom, a onda se iznenada propeo i s obje svoje dvije tone popeo na sirotu kravu.

Zatresla se zamamna simentalka, zatresao se veliki garavi jebač, zatresao se bogami i cijeli Pašnjak pod Potočanima, da bi već koju sekundu kasnije sve bilo gotovo. Garonja se lijeno spustio sa Šarke, niti je pogledao nije.

- Gotovo? - nepovjerljivo je izustio Šarkin gospodar.

- Gotovo - kratko je potvrdio Garonjin.

- I to je to?!?

- A šta, tebi je prvi put, pa ne znaš?

- Bogami prvi - nevoljko prizna čovjek. - Dok me nije sjebalo na poslu, dok nisam dobio otkaz u "Livnobusu" i naslijedio od ćaće tri krave, nisam se ja nikad demokracijom bavio.

- E pa - povukao je Garonjin gazda lancem svoga jebača - nakon ovih izbora neće tebe više niko jebat.

- Neće?

- Jok, vjeruj Mislavu. Od sad će jebat Šarku.

Ne znam je li to bila ideja Garonjina gospodara Mislava Sučića - donedavno zastupnika u Domu naroda, a od ovih izbora u Skupštini Hercegbosanske županije - ali ovaj je osebujni HSS-ovac iz Livna svojim originalnim modelom demokracije kao nitko dosad ogolio i raskrinkao tu pomodnu novotariju sa Zapada.

Jednostavnom predizbornom kampanjom - svakome tko glasa za njega Mislavov će Garonja besplatno oploditi kravu - Sučić je prije četiri godine ušao u Dom naroda, a onda je istom taktikom na posljednjim izborima ušao i u Skupštinu Hercegbosanske županije. Shvatio Mislav da seks danas prodaje sve, od automobila do piva, pa što ne bi i politiku?

Ne znam, velim, je li mu to bila namjera - ako me baš pitate, osnovano sumnjam - ali vlasnik potentnog Garonje, najslavnijeg žigola Herceg Bosne, tim je svojim modelom potpuno promijenio tradicionalno poimanje zapadne demokracije. Glasačka stoka od sada, naime, ne delegira svoje predstavnike u tijela vlasti, jer to se u demokraciji pokazalo besmislenim - jebo ih je tko je stigao, i oni za koje su glasali, i oni za koje glasali nisu - pa od sada oni delegiraju svoje predstavnike, da budu jebani umjesto njih.

Kako je, podsjećam, riječ o stoci, ničega prirodnijeg nije bilo nego da ih u toj, kako se zove, neposrednoj demokraciji zastupa obična domaća krava.

Ukratko: bikovi jebu umjesto svojih gospodara, krave su jebene umjesto vas.

I svi zadovoljni. Zadovoljni glasači, jer neće više najebavati na izborima, još zadovoljniji jer će pritom konačno jednom najebati njihovi demokratski izabrani zastupnici, zadovoljni političari, jer to neće biti oni, zadovoljni bikovi, zadovoljne krave.

Jasnije vam je sad, zar ne, zašto je na posljednjim izborima u susjednom Kupresu nositelj koalicijske liste HDZ 1990 i HSP-a bio Boro Krišto, diplomirani veterinar. I zašto je kandidat konkurentskog HDZ-a bio veterinar Pavo Radić. I zašto je kandidat Dodikovog SNSD-a za Zastupnički dom bio veterinar Boro Rudić. I zašto je u Predsjedništvo svog Saveza za bolju budućnost BiH Fahro Radončić postavio veterinara Anera Begića. I zašto je sa svog položaja u Sarajevu morao otići i posljednji Hrvat na čelu neke javne ustanove - pogađate, direktor Veterinarske stanice.

Nema, naime, svatko Garonju. Pa političarima valja - kako oni to kažu - zasukati rukave.

- A gdje je bik? - pitat će sutra na izborima zbunjeni čovjek, vodeći svoju raspomamljenu kravu na glasačko mjesto.

- Nema bika - odgovorit će nositelj liste, pa skinuti odijelo, zasukati desni rukav svoje bijele košulje i do lakta navući plastičnu rukavicu.

- Gotovo? - nepovjerljivo će trenutak-dva kasnije izustiti glasač.

- Gotovo - kratko će potvrditi kandidat skidajući rukavicu.

- I to je to?!?

- A šta, tebi je prvi put, pa ne znaš?

- Bogami prvi - nevoljko prizna čovjek. - Nije mene nikad politika interesovala.

Ovaj model pokazat će se po svemu revolucionaran, jer cijeli tradicionalni mehanizam politike izmješta iz javnih prostora na široke zelene proplanke poput onoga pod Potočanima kraj Livna. Birači delegiraju svoje krave, političari delegiraju svoje bikove, nemaju stoka i vlast ni formalno više nikakvog kontakta, sve će biti prepušteno Garonji i Šarki, tako je najbolje za sve.

Tek svaka dva do tri mjeseca dovlačit će ljudi svoje krave na lokalne, parlamentarne ili predsjedničke izbore, izabrat će za svoju Šarku najboljeg jebača, i devet mjeseci kasnije - vidite kako je to kod svake stoke isto - eto nove teladi i goveda, neće nedostajati stoke u Bosni i Hercegovini. Plus što je vlast neće više moći jebati kad im se prohtije. Već samo kad je stoka topla i spremna za oplodnju.

Što, međutim, pitate se vi - i pitanje vam je, odmah da kažem, na mjestu - ako neki građanin nema kravu? Ima li on glasačko pravo?

Ima demokratsko glasačko pravo - odgovorit će mu iz Izborne komisije BiH - ali nema demokratskog predstavnika.

Ukratko: ili će apstinirati od izbora, ili je - najebao.

Na širokom nekom zelenom pašnjaku vezat će čovjek svoju kravu simentalku za drveni kolac, pa je blago potapšati po šiji. Trenutak kasnije, drugi će muškarac na debelom lancu dovesti golemog crnog bika: uputit će se Garavi ravno prema Šarovi, pa joj zabiti njušku pod rep. Onjušit će je mrki div kratko, pa se onda nezainteresirano okrenuti i mirno nastaviti ispašu. Niti je pogledati više neće.

- Šta je ovo bilo?!? - zaprepašteno će gospodar Garavog.

- Nemam pojma - slegnut će ramenima Šarovin. - Valjda nije topla.

- I što ćemo sad?!?

- Ništa - rezignirano će glasač otkopčati remen i spustiti hlače. - Izgleda da ćemo ipak morati demokratski.

Boris Dežulović, Nezavisne novine