Na mjestu kultnog „Blata“ sjećamo se Tina Ujevića
Na mjestu zagrebačke kultne gostionice „Blato“, koju je godinama vjerno pohodio velikan domaćeg pjesništva, Tin Ujević, ove će se subote održati program „Sjećanje na Tina“, povodom 67. obljetnice njegove smrti. Spomenuto „Blato“ već dugo više nije „Blato“, nego otmjeni wine bar i trattoria imena „La Riseria“, koja Ujeviću vjerojatno i ne bi bila omiljena gostionica.
Program koji počinje u 11 sati, organizirao je Teatar poezije, a uz obljetnicu Ujevićeve smrti, obilježava se i stota godišnjica objavljivanja njegove antologijske pjesme „Visoki jablani“ i devedeset godina od izlaska njegove treće zbirke poezije „Auto na korzu“. Među ostalima, u programu, odnosno scenskom kolažu, koji će se održati sudjelovat će kantautorica Sara Renar, dizajnerica Irena Šekez Sestrić i glumac Nikša Marinović.
UZ GODIŠNJICU SMRTI TINA UJEVIĆA: Literatura koja teče
„U scenskom kolažu 'Sjećanje na Tina' umjetnice i umjetnici obnavljaju izvanvremenski govor genijalnog pjesnika. U ovogodišnjoj svetkovini zastupljeni su antologijski poetski i prozni tekstovi: 'Proslov pred čitanje', 'Alkoholni sni', 'Džungla', 'Visoki jablani', 'Svakidašnja jadikovka', 'Pobratimstvo lica u svemiru', 'Igračka vjetrova' …“, objašnjavaju iz Teatra poezije.
Navode kako su za ovaj događaj odabrali „Blato“ upravo zato što je ta gostionica ušla u memoriju grada kao prostor u koji je zalazio veliki pjesnik, od 1940. godine pa sve do svoje smrti 1955. godine. Svoj zagrebački život, kažu, Ujević je rasporedio između Nacionalne knjižnice, podstanarske sobice u Selskoj ulici, Kazališne kavane i Blata, a za vratima gostionice Tin je pronalazio nove inspiracije i vodio genijalne monologe.
„Grad je doživljavao kao moderni topos pakla, a kavanu kao čistilište: Kavana je unikum senzacije, sredina između erotske emocije, dnevnoga snobizma, intelektualne radoznalosti i duševnoga traženja. Dok je u gostionici boravio Tin, to je bilo stanište njegova veličanstvenog duha. Kristalna kocka vedrine. Bila je osobita povlastica približiti se Tinu. Veliki mag riječi Zagrebu je dao sjaj duhovne prijestolnice. Tinovi monolozi i šutnje za vratima gostionice ušli su u legendu. Kroz fragmente iz Ujevićeva opusa otvaramo novi živi dijalog s čudesnim pjesnikom“, poručuju organizatori.
U subotu u 11 sati (IZVOR: Teatar poezije)
Umjesto poziva na događaj za koji će ulaz biti besplatan iz „Teatra poezije“ citirali su pjesnika i esejistu, inače velikog poznavatelja Ujevićevog djela, pokojnog Tonka Maroevića: „Doista, Tinovo mjesto u našoj književnosti ishod je najčvršće odluke i najmanje sklonosti ikakvim kompromisima. Svu svoju erudiciju i kulturu on je uložio u stvaralaštvo, podredio slobodi svoje imaginacije, a filološka znanja i vještine upotrijebio je samo za preživljavanje.“
Istog dana, u 20 sati u zagrebačkom Teatru ITD dramski umjetnik Goran Matović i Sara Renar izvest će scenski kolaž nazvan „San i ludilo“. Autor kolaža je sam Matović, Sara Renar potpisuje glazbu, dok je Anica Tomić umjetnička savjetnica, a Marko Mijatović zadužen za oblikovanje svjetla. Nova verzija predstave zamišljena je kao posveta Tinu i njegovu velikom interpretu Arsenu Dediću.
„'San i ludilo' je izraz odanosti pjesniku koji je u Goranu Matoviću i Sari Renar dobio vjerodostojne tumače. U cjelovitoj viziji zrcali se lucidno i ispaćeno lice neumrlog Tina, koji u svakom vremenu traži i nalazi novu publiku kako je potvrdila oduševljena publika na nedavnoj premijeri u Teatru ITD“, poručuju organizatori „Sjećanja na Tina“.
Za razliku od popodnevnog događanja u „Blatu“, ulaznica za scenski kolaž u ITD-u će se naplaćivati po cijeni od 60 kuna, uz napomenu da studenti i umirovljenici mogu ostvariti značajan popust te ulaznica za njih stoji tek 30 kuna.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Wikimedia/Nostalgija svjetlosti
"krajištnik" tin ujević je živïô u dobu, kada je njegov jezik, pače i jezik njegovih sudobnikā širom hṙvatske, službeno bīô zvan/(po)znan kakoti sṙbskohṙvatski (u hṙvatskoj iz političnih razlogā onomadne i potlë prëtežno zvan hṙvatskosṙbski). u sklopu sṙbskohṙvatskih studijā pod nazivom "sṙbskohṙvatski" njegova djela i zapisi se danas proučuju na većini slavističnih i jezikoslovnih (sve)učilištā ter zavodā u svietu, naglašeno u europi. inače, uz svoj materinski je poznavaô i tečno govoriô francuzski (posebno), njemačski (dosta dobro) i englezski. obćenito je proučivaô jezike i to mu je zapravo bīla uža struka. ono čto mnogi ne znaju jest da je u jednom trenutku postaô pripadnik francuzske mornarice (i "legionar"). u duši pjesnnik i bohem, politično protuaustrijski i protuugarski/protumađarski nastrojeni balkanac hercegovačskoga porekla, hṙvatsku je geopolitično smjestiô u južnoslavënski/jugoslavënski prostor ravnopravnih narodā i narodnostī. slično andriću, sliediô je stope ujedinjenja jednoga jezično-uljudbenoga "južnoslavënskoga" prostora, pak je osvën u BiH-u bīô rado viđan gost i u čṙnoj gori, k tomu, slično kako i "bunjevac" a. g. matoš, i u sṙbiji/bëôgradu. nu, bïjaše to razdoblje u kojem se je većina družstveno-politične ter intelektualne "elite" usmjerila k iztoku, ter prëpoznala, būdi u sṙbstvu, būdi u jugoslavënstvu. muslimani su se također koliebali između sṙbstva i hṙvatstva. mažuranić (govoriô je i znaô dār 9 svjetskih jezikā) je napisaô svojega "smṙt smail-age čengića" nadahnut sṙbskima "ustašama" (tako su se izvorno međusobno zvali protuturski/protuosmanski sṙbski pobunjennici iz XVIII i XIX stoljeća) s prostora današnje iztočne hercegovine ter zapadne čṙne gore. "kafana"/"kahvana"/"kavana" je dūgo bīla "statusno" okupljalište/srjetište na balkanskom podneblju, dočim danas u tom smislu postupno usiha i nestaje.