U Hrvatskoj izlazi jedan, ali vrijedan stručni filmski časopis kojemu je ime Hrvatski filmski ljetopis. U 41. broju toga časopisa Damir Radić prilično se kritično osvrnuo na urednički rad Jurice Pavičića na hrvatskom izdanju knjige Daniela J. Gouldinga "Jugoslavensko filmsko iskustvo". Nije prošlo dugo, i evo nama novog 42. broja rečenoga časopisa, u kojemu Pavičić odgovara na kritiku prijetnjom kako će Damiru Radiću "prvom prilikom balkanski razbiti nos".

S tim u vezi od Radića dobismo cirkularno pismo koje je on poslao na više adresa, a u kojemu se osvrće na Pavičićevu prijetnju. Pa kaže:

"Dragi prijatelji, poštovani znanci, suradnici, kolege,

dopustite da vam skrenem pažnju na najnoviji, 42. broj jedinog stručnog flmskog časopisa u Hrvatskoj, Hrvatskog filmskog ljetopisa, preciznije na njegovu 191. stranicu. Na njoj je objavljeno prijeteće pismo filmskog kritičara Jutarnjeg lista Jurice Pavičića, upućeno potpisniku ovog maila, u kojem dotični poručuje da će mi "prvom prilikom balkanski razbiti nos". (Pavičićev citat). Prijetnja je naravno smiješna, što je jasno svakom tko ima elementaran uvid u Pavičićevo psihofizičko stanje, ali je iznimno korisna za razumijevanje psihološke strukture još jednog pripadnika birtijske bratije nazivane FAK, utorkaši, četvrtkaši i kako sve ne. Ispod ljušture zagovornika "građanskog morala" razotkriva se silna čežnja za mužjačkim mačo identitetom osobe kojoj on nije bio suđen. Žalosno, ali istinito i još jedan dokaz duboke patrijarhalnosti koja vlada unutar odnosnog birtijskog kružoka, a kojoj je podlegao i nekad ugledni kritičar u želji da 'postmodernističku sterilnost' koja ga je krasila u studentskim danima zamijeni tough guy poetikom, kako bi bio prihvaćen u mužjačkom čoporu kojem se pridružio. Koji je povod takve Pavičićeve reakcije? Moja, u prethodnom broju Ljetopisa objavljena, kritika njegova (diletantskog, a djelomično i moralno upitnog) uredničkog posla na hrvatskom izdanju knjige Daniela J. Gouldinga "Jugoslavensko filmsko iskustvo". S prijetećim pismom Jurice Pavičića pokazalo se da filmska scena u Hrvatskoj ne zaostaje za kazališnom, i da su bahatost i siledžijske namjere (u ovom slučaju te su namjere doduše tek iluzije) jako rasprostranjene, čak i tamo gdje ih možda ne bi očekivali.

Također, koristim ovu priliku i za jednu ugodnu vijest. Na jučerašnjoj skupštini Hrvatskog društva filmskih kritičara dodjeljena mi je godišnja Nagrada "Vladimir Vuković" za najbolje filmskokritičarsko djelovanje u 2004. godini.

Unaprijed zahvaljujući na vašim iskrenim čestitkama,

srdačno vas pozdravljam,
kao i uvijek vaš
Damir Radić"

Da pojasnimo: Damir Radić je u svom tekstu u 41. broju Hrvatskog filmskog ljetopisa ustvrdio kako je Jurica Pavičić pri uređivanju Gouldingove knjige izostavio svoje ime kao autora teksta 'Filmski nož u leđa' kojega, uz tekstove Branke Somen i Alemke Lisinski, Daniel J. Goulding navodi kao primjere tekstova koji su početkom 90-tih politički kritizirali Zafranovića. Radić je isprovocirao Pavičića pitanjem radi li se o uredničkom 'grijehu činjenja' ili 'grijehu propusta', što je uzrokovalo već spomenut prijetnju.

Srećom, šaketanje je ipak ostalo samo na riječima, jer su se Radić i Pavičić susreli na konferenciji za tisak povodom predstojećeg Motovunskog festivala, pri čemu je bilo kakav međusobni kontakt - izostao.