Bez ikakvog premišljanja prihvatio sam poziv prijatelja da u ponedjeljak (9. prosinac) s njima posjetim minhensko gostovanje njihovog nogometnog kluba Greuther Fürth kod nekada slavnog prvoligaša 1860 Münchena. Inače, za neupućene, Greuther Fürth dolazi iz istoimenog Fürtha, srednjovjekovnog grada koji danas otprilike broji 125.000 stanovnika i zapravo je predgrađe mnogo većeg Nürnberga, a može se pohvaliti prvom izgrađenom željeznicom u Njemačkoj, još daleke 1835. godine. Taj Greuther Fürth postojani je drugoligaš nastao fuzijom dva kluba od kojih je svakako poznatiji potonji Fürth, koji se čak može pohvaliti i nekim trofejima osvojenim u pradavna doba, kada je nogomet kod nas gotovo bio u povojima (prvak Njemačke 1914., 1926. i 1929. godine).

S druge strane njegov protivnik, 1860 München, mnogo je slavniji klub koji je do prošle sezone igrao u elitnoj njemačkoj Bundesligi. Stoga ni ne čudi što taj klub sada svoje domaće utakmice više ne odigrava na poznatom minhenskom Olimpijskom stadionu, već na mnogo manjem gradskom stadionu Grünwalder Straße, koji prima tek 20.000 navijača. No, navijači Sechzigera s nestrpljenjem očekuju dovršenje izgradnje moderne Allianz Arene, koje je planirano za manje od pola godine. Ipak, stvari su ove sezone za taj klub nešto drugačije, jer po svemu sudeći 1860 München teško će ući u Bundesligu, dok su uoči ove utakmice njihovi gosti iz Fürtha još i imali osnovu nadati se tom pothvatu. 1860 München na tabeli je šesti i za prvim Kölnom zaostaje 11 bodova, a Greuther Fürth je četvrti, udaljen 4 boda od prvog mjesta.

No, ovo neće biti novica o nogometu, kako ste mogli zaključiti iz ovog podugog uvoda, već uglavnom o atmosferi na jednom njemačkom stadionu koju je gorepotpisani po prvi puta osjetio. Pa krenimo ...

 
Nakon što smo keširali 10 eura za gostujuće stajanje smjestili smo s oko tisuću navijača Greuther Fürtha na suprotnoj tribini od najvatrenijih pristaša Sechzigera.

Na gradskom stadionu u Grünwalder Straße, u južnom dijelu Münchena tog ponedjeljka se na temperaturi od - 5 stupnjeva skupilo, za naše pojmove nezamislivih, 17.000 gledatelja, koji su gromoglasno pozdravili uvodno predstavljanje tradicionalnih zastava navijača 1860 Münchena.

Za to vrijeme gostujući navijači, od kojih je šestotinjak bilo "prevatreno" i za hrvatske uvjete, iskoristili su priliku dok policija još nije bila u punoj spremi te je bačeno nekoliko "dimnih", nakon čega je nastalo naguravanje s policijom i specijalcima koji su nasumično odabrali par gostiju i pokušali ih udaljiti sa stadiona.

Navijački rekviziti doneseni su na hrpu, a potom podijeljeni po njemačkom poštenom principu "vrati na mjesto kada tekma završi i ne nosi kući". Tako je i gorepotpisani zadužio bijelo-zelenu zastavu sa simbolom Greuther Fürtha - djetelinom s tri lista.

Dok je gužva oko onih "dimnih" još uvijek trajala netko je opet iskoristio priliku te zapalio baklju (pravilo broj jedan je svu pirotehniku što prije bacaj na pod, jer kamere snimaju) na čije je gašenje odmah prionuo najbliži policajac. Gašenje mu nije pošlo za rukom što je izazvalo salve smijeha na tribini, te je nervozni policajac prišao, prvo meni, ne znajući kako sam ja ovdje totalni autsajder i da tek uz određenu dozu koncentracije razumijem njegov bavarski naglasak, zaprijetio da će "sve istjerati, ako još bilo što bude zapaljeno". Na te riječi sam zapalio cigaretu.

U međuvremenu se osiguranje, inače sastavljeno od policajca, specijalaca i stadionskog osiguranja, konsolidiralo te je na tribinu navijača Greuther Fürtha pristiglo pedesetak specijalaca od kojih su mnogi publiku cijelo vrijeme snimali kamerama. Ovaj ovdje se posebno namjerio na vašeg novinarčića, pa je potonji za svaki slučaj snimio njega. Oko za oko, zub za zub. 

Utakmicu prvo vrijeme nitko nije pratio, osim onih tristotinjak starijih kibicera koji su se na vrijeme odvojili od "problematične mlađarije". No, uvjerljivo najmanje terena je vidio ovaj tip na slici. On je pripadnik takozvanih Ultrasa (čitaj koledž jakne, dukserice i šilterice) i "predvodnik" devedesetominutnog skandiranja koji je na kraju susreta potpuno ostao bez glasa. Repertoar mu je zbilja velik, a rado prihvaća i sugestije sa strane, što je policajcima u špaliru ispod njega osobito išlo na živce.

 
Definitivno najzanimljiviji lik s tribina te hladne večeri bio je zeleni Djed Mraz, na kojeg su pozornost obratile i kamere DSF-a koji je uživo prenosio ovaj susret.

 
Dokumentirana je i slovenska zastava, ali to, dakako nisu Slovenci kao što sam ja pomislio povikavši im "Đeste Slovenci" i zasluživši zbunjeni pogled. Rješenje zagonetke je vratar Greuther Fürtha, Slovenac Borut Mavrič, kojeg navijači osobito poštuju i cijene.

 
Nakon poluvremena i okrijepe s kuhanim vinom i za njemačke stadione neizostavnim pivom, u nešto mirnijoj atmosferi započeo je nastavak susreta kad 59. minuta i hop - gol. "Mršav" napad Fürtha okončan je jedanaestercem kojeg sigurno u gol pretvara Rösler. Usput je krivac za jedanaesterac (Costa) dobio i drugi žuti, te je, uz zaglušujuće zvižduke upućene sucu, otišao na tuširanje.

 
Potom igra na terenu postaje sve grublja, koškanja su sve češća, a sudac ima sve više posla. Ovoga puta igru je zbog drugog žutog napustio igrač Greuther Fürtha, Birk, što je opet unijelo nemir na tribine gostujućih navijača gdje su specijalci ponovno, uz mnogo naguravanja morali reagirati eliminacijom par najagresivnijih. 

 
Na terenu situacija nije ništa bolja. Sechzigeri pritišću i opća tuča je na vidiku.

Jesam li spomenuo onu djetelinu s tri lista, za koju nitko od upitanih ne zna zašto je simbol kluba? Ako nisam, evo dokaza.

I navijači 1860 Münchena postali su sve glasniji, pitam se što će biti ako utakmica završi s ovim rezultatom.

 
A ovi "viseći" su strahovito nervirali policajce, vjerojatno jer su očekivali da će ovi svakog časa upasti u teren, što se nije dogodilo, jer ipak, Njemačka je to.

Iako sam očekivao kako će većina navijača biti ovakva, ovo je jedini takav kojeg sam vidio. Isto tako nisam primijetio niti jednu fubalerku, očito njemački navijači više nisu što su nekad bili.

A onda još jedno naguravanje s policajcima u kojem je palo i nekoliko šaka, a policajci kojih je na gostujućoj tribini sad već oko stotinu zasuti su rafalom raznoraznih predmeta. No, sve su to snimile kamere pa su izgrednici kasnije jedan po jedan odvedeni sa stadiona. Duhoviti kažu - eto im besplatnog spavanja u poslovično skupom Münchenu. 

A onda 76 minuta i jedanaesterac za domaćine. Realizacija sigurna - Lehmann. Na stadionu opće veselje, a na Fürthovoj tribini opet problemi sa specijalcima.

 
Ovdje je iznimno loše uhvaćeno i prvo razmjenjivanje udaraca na terenu. Nakon postignutog pogotka, vratar gostiju Mavrič nije dopustio Lehmannu da uzme loptu iz mreže, nakon čega ga je ovaj srušio. Ostatak događaja odigrao se po uobičajenom scenariju - opće naguravanje i primjena borilačkih vještina.

Nije prošlo niti punih pet minuta, a lopta je opet na centru i zastava Sechzigera uzdignuta je na tribinama. Strijelac je Tyce. Domaćini vode s 2:1. 

Normalno da se to nije svidjelo gostujućim navijačima pa je konačni obračun sa specijalcima bio neminovan, pogotovo jer su probali odstraniti jednog od navijačkih vođa. Srećom njemački specijalci nemaju isključiv zadatak "ubij Boga u njima", već svaku priliku koriste za otvoreni dijalog i smirivanje situacije, tako da epilog i nije bio toliko strašan.

Eto, ponestade mi fotki, inače bih ja, kao pravo oduševljeno dijete, još danima mogao o ovome. Dojmljivo je kako je sve gotovo identično kao kod nas, bez obzira što hrvatskim navijačima sa svih strana neprestano govore da se ugledaju na civilizirane zapadnoeuropske navijače. Osobito je bilo zanimljivo učestalo vrijeđanje domaćih navijača praćeno neviđenom koreografijom. Naime, svi na  tribini čučnu i pjevaju sasvim neukusnu pjesmicu čija bit je - "serem se na Sechzig". Prekidam ovo maloumno komentiranje uz dodatak kako ipak ima jedna bitna razlika - nakon završene utakmice bez ikakvih problema i strahova prošli smo pored nekoliko stotina "protivničkih" navijača, sjeli u potpuno neoštećeni automobil registarskih oznaka FÜ (Fürth), vozili se uzduž i poprijeko grada i nitko nam nije rekao ni "a".