Prošli tjedan je za moju malenkost prošao poprilično "naporno", ako pitate zašto, ukratko ću sumirati sve što se događalo u gradu Zagrebu, a što smo posjetili.

Počelo je posjetom Severininom koncertu održanom nakon duge pauze, znate već uslijed čega. Sve je prošlo mirno, novinari Severinu nisu pitali "nepotrebna" pitanja i to je sve što bi se o tom događaju moglo i trebalo reći. Dan poslije posjetili smo Močvaru kako bi odgledali već nebrojeno puta odgledan koncert Bobana Markovića i njegovog orkestra sastavljenog od 12 trubača. To da je Boban znao kako će zapalit zagrebački publiku s Đurđevdanom, Mesečinom, Bubamarom, te pjesmama iz Undergrounda, znali smo i mi, ali da će se u par navrata ponavljati, stvarno nas je malo iznenadilo. U razgovoru nakon nastupa rekao nam je kako mu je trenutno najveće tržište Mađarska, te kako se tamo već osjeća kao kod svoje kuće. Kaže Boban, najsličniji su nama. Događaj koncerta po našem osobnom izboru je izvođenje muzičke teme iz Otpisanih, što je zbilja mrak zvučalo. 

Kupi CD, ali ovo nije jebeni šank!

U srijedu smo se obreli na još jednom koncertu. Ovaj put destinacija je bila mala dvorana zagrebačkog Doma sportova, a izvođač Bajaga skupa sa svojim Instruktorima. Na Bajagu nećemo trošiti puno riječi, ne zato što je ne daj bože, bio loš koncert, već zato što nas je danilo na Lupigi već izvijestio o svemu. Zgodno bi bilo samo primijetiti činjenicu kako veliku dvoranu zauzimaju Željko Joksimović i Dino Merlin, dok Bajaga svira u maloj u kojoj postoji samo jedan šank. Bez obzira što je gotovo tjedan dana unaprijed koncert bio rasprodan nitko nije smatrao za pametno postaviti još koji šank (vidi fotku "ovo nije jebeni šank"). Stoga smo osim u gužvi na WC-u, uživali i u gužvi za okrjepu grla najlošijim pivom na svijetu, zapravo kad malo razmislim pa to nije bilo pivo već hladna točena voda s okusom piva.

Četvrtak je bio rezerviran za premijeru hrvatskog filma "Sex, piće i krvoproliće", što je jedan od boljih domaćih filmova koje sam pogledala u zadnje vrijeme. Režiju i scenarij ovog filma, u popularnoj terminologiji okarakteriziranog kao omnibus, potpisuju Boris T. Matić, Antonio Nuić i Zvonimir Jurić, a glavne uloge tumače Leon Lučev, Krešimir Mikić, Leona Paramlinski, Bogdan Diklić i Darija Lorenci. Radnja filma odvija se na dan vječnog derbija između Dinama i Hajduka, a koncipirana je kroz tri priče. U prvoj priči "glavni junaci" su otac i sin, prvi Hajdukovac, a drugi Dinamovac, koji zajedno idu na tekmu. Druga priča promatra dvojicu prijatelja koji putem do stadiona upadaju u nevolje s policijom, dok u trećoj priči četvorica Dinamovaca nakon utakmice razrješavaju tajne koje dugo vremena kriju jedni od drugih. Iz navijačkog okružja i euforije izbijaju osobni problemi malih ljudi koji su mnogo važniji od svega što ona, "najvažnija" sporedna stvar nosi sa sobom. Odlična ideja, sasvim solidno realizirana, te ukoliko "Sex, piće i krvoproliće" niste pogledali na ovogodišnjem Motovunu toplo preporučam da se zavučete u kino dvoranu i pogledate ga u ovim zimskim danima. Inače, Ministarstvo kulture sufinanciralo je ovaj film s lijepih 350.000 kuna.

A dragi Lupeži gdje je tek vikend … o tome neki drugi put, ili možda još bolje - nikada.