Ajmo smešak za početak!

Tri frendice

Točno (ajde skoro pa točno) dvadeset godina prošlo je od prve javne svirke tada još side-projekta Momčila Bajagića – Bajage (u to vrijeme ritam gitarista Riblje Čorbe) i njegovih Instruktora pozitivne geografije (koji su se s vremenom reducirali na samo Instruktore) u zagrebačkom Kulušiću. I upola toliko godina otkako je gorepotpisani proveo koncert spomenutih Instruktora na čelu s Bajagom u hali Tivoli u prvom redu i vidio se u reportaži na Dnevniku RTS-a. Kako vrijeme leti ...

 

Da si bar ovde ..

Gle ono

Pomalo neočekivano za Bajagu se pred Domom sportova na onoj hladnoći grozničavo tražila karta više, a potražnja je uvelike nadmašivala ponudu. Primjetno jače osiguranje tražilo je od ljudi da pokažu kartu za koncert čak i na prilazima Maloj dvorani Doma Sportova. Očigledna posljedica neslavnog pokušaja snimanja materijala za "dokumentarni film" na Trgu bana Jelačića.

Prži!

Ima 'ko vatre?

Ovo je bilo specijalno izdanje B&I u otmjenoj varijanti u odijelima, uz pratnju članova Beogradske filharmonije s funkcijom da svojim prisustvom i gudanjem uveličaju slavljenički nastup. B&I su uz euforično dranje i aplauz izašli na stejdž, nakon što su se beogradski gudači već ušuškali na svojim mjestima (među njima je primijećen i tip, pljunuti Sanader). Koncert su otvorili sa stvari 'Grad', nastavili s hitovima s "Prodavnice tajni": 'Verujem-ne verujem', 'Gore-dole' i ostalim poskočicama.

Ej Lupiga, dosta tog slikanja!

Kupi CD, ali ovo nije jebeni šank!

Puna dva i pol sata svirke uključujući tri bisa protekla su u vrlo opuštenoj atmosferi i s puno obostranih izraza simpatije, bez i najmanjeg incidenta, s jednim grudnjakom bačenim iz publike na binu, kao glavnom koncertnom atrakcijom. Očita je i velika ljubav između Bajage i zagrebačke publike pa ne čudi i međusobno flertovanje toga tipa. Tako da je u jednom trenutku odgovorio na uzvike iz publike "oćemo još! oćemo još! " kako je bolje da ne govori koliko bi on još najradije svirao samo da se njega pita. 

Nasmeši se!

Šta bre ovaj hoće?

Odsvirali su naravno i slijedeće uspješnice: 'Tišina', Čorbina/Bajagina 'Dobro jutro', 'Plavi safir', 'Na vrhovima prstiju', 'Moji drugovi', 'Pada vlada' itd. Za trijumfalnu završnicu ostavljene su balade 'Zažmuri', 'Otkad tebe volim' (koncertni emotivni vrhunac je trenutak kada je s Bajagom iz benda na pozornici ostao jedino klavijaturist Saša Lokner), 'Kad hodaš', 'Tamara' i 'Samo nam je ljubav potrebna'. Unatoč vrlo solidnom koncertu teško se oteti dojmu da danas najbolje zvuče pjesme sa albuma "Sa druge strane jastuka": 'XX.vek', 'Ti se ljubiš', '220' dok je neke druge ipak nagrizao zub vremena.

Suza, dim ili znoj u oku?