Kokakolja organizira spektakl krajem ovog mjeseca. Koncert "Bijelog dugmeta", što mnogi doživljavaju nekrofilijom mega-benda iz sedamdesetih i osamdesetih godina. No, tema ovog teksta nije filozofsko-socijalna rasprava s elementima diskursa i kozerije o najpopularnijem jugobendu ikada. Tema ovog teksta je novac i sreća.

Naime, Kokakolja daje čak 15.000 ulaznica, a da bi dobili ulaznicu morate na zatvaraču plastičnih boca tog pića pronaći natpis "Bijelo dugme". Imam sreću ili nesreću da radim u tvrtki gdje se Colja loče na hektolitre, ali do dan-danas nitko nije osvojio dobitni čep i nitko ne zna personu koja je dobila čep. No, ja sam slučajno, kupujući ulaznice na Maksimiru, naletio na curku koja je to dobila. Jedina. Ali zbog nje se nije krenulo u pisanje teksta pod radnim naslovom "Kako Kokakolja vara na nagradnoj igri", što nije bilo daleko od provedbe.

I onda doznam da je jedan poznanik dobio čep. Nije bed, 'ajde nek' je netko dobio. No, tu se vidi ono načelo generalne svemirske nepravde. Naime, dobitnik je bio osoba koja možda ne može kupiti Maksimir, ali zato bi bez "jebemti" mogao nabaviti ulaznice za pola tribine. Kao što bi jedan čovjek cinično kazao "kako volim kad sirotinja dobije". Nije meni sad tu cilj opanjkat čovjeka što dobi upadnicu, Bože sačuvaj, jer se radi o, u načelu, OK osobi (osim što je možda malo težak na novčaniku). Samo želim istaknuti da je ovaj svijet ponekad nepravedan prema siromašnima i sličnima. Rekla bi Metallica "... and justice for all".