„U posljednje vrijeme u gradu se pojavila mala Romkinja Anika (ili kako reče ima još jedno ime, ali ga ne zna), s kojom sam postao 'drug'. Često progovorimo po koju riječ, a natjerala me na razmišljanje gledajući nju i djecu/unučad mojih prijatelja.Vesela je svako jutro, ponekad nenaspavana, uvijek bosonoga, neuredne kose, ali urednog svakodnevnog obilaženja oko stolova, tražeći pola marke. Prije par dana je moja 'drugarica' sva srećna došla da mi pokaze novu gumenu narukvicu oko ruke. Nekoliko dana poslije pokazuje mi ponosno novu sa plastičnim privjeskom. Sa tim je srećna“, napisao je Sanjin Rašidović, policajac iz Goražda, ispod fotografije na svom Facebook profilu, a na kojoj s malom Anikom sjedi na terasi lokalnog kafića. Učas je Sanjin pokupio simpatije cijele Bosne i Hercegovine, ali i susjednih država. Objasnio je kako je sve krenulo svakodnevnim pozdravima na romskom jeziku, s uobičajenim „Sohi – Soccere“ odnosno „Zdravo - Kako si“. Anika, kaže, a prenosi manjine.ba, nema struje i vode, a spava u kartonskoj kutiji.

"Drugari" - Anika i Sanjin (FOTO: Facebook)

“Ako nešto jede dođe i upita me jesam li gladan nudeći mi pola sendviča. Kada je odvedem da jede, kaže ne zna koristiti viljušku i nož. Ako je žedna zadovoljna je i sa čašom vode, mada ponekad ponosno u prolazu mahne flašicom soka. Anika ili kako se već zove, ne zna slova, ne zna šta su igrice za računar, nema roditelje koji je svaki dan voze autom u školu, ne zna kakav je problem kada nema WIFI mreže, neće nikad ići da učestvuje na školskoj priredbi gdje će ponosni roditelji, rodbina i komšije da je gledaju u novoj haljinici. Nju niko ne uči da čita i piše, ona nema dom, a nema ni haljinu“, nastavio je Sanjin, objašnjavajući kako su on i njegov prijatelj i kolega Nino neki dan sreli Aniku u gradu i kako im se pohvalila da je srećna što ima takve prijatelje.

„Otišli smo u radnju, Anika je ponosno odabrala pantole i haljinicu, umila se vlažnim maramicama i bila je prava djevojčica. Kasnije sam je sreo i rekla mi je da je našla 'baletanke" da joj se sviđaju i onda smo i njih kupili, sa čarapicama iste boje, pa je sva srećna ispričala da joj govore 'kako si se sredila' i ponosno je šetala sa mnom“, demonstrirao je Sanjin kako u ljudima još uvijek ima ljudskosti i kako nisu oguglali na tužne sudbine drugih ljudi. Zahvalio je vlansiku lokalnog butika koji je za ovu priliku "oborio" cijene robe, a svoje prijatelje upozorio da ako imaju dječje odjeće istu ne bacaju, već je proslijede njemu, a on će Aniki. Kaže kako se od Anike može puno toga naučiti.

POTEZ DANA: Svaka čast majstore!

O GLUPOSTI: Esej pastora kojeg su objesili zbog čovjekoljublja

POTEZ KAKAV SE NE VIĐA: Mala priča o velikom Ajidu

„Ona ima iskren osmijeh, kada je srećna to i pokaže, nema maske na licu kao većina ljudi, ne zna biti licemjer, ona se bori da preživi. Odrastaće na ulici, bosonoga, spremati se za borbu sa životom na ulici, jer nije imala sreću da ima roditelje koji imaju normalnu kuću, normalan odgoj. Nju odgajaju ljudi na ulici kako se ophode prema njoj, neko drsko, neko lijepo,ali ona ne mari za vaše brige što ste ljuti, zbog vaših 'problema' jer morate ići svaki dan na dobro plaćen posao, niste otišli kod frizera, kozmetičara, niste platili ratu kredita na vrijeme za neki možda bespotrebni svoj prohtjev. Ona je samo jedna djevojčica koja se bori da preživi“, nastavlja policajac, žaleći se kako nijedan frizer u gradu ne želi da je dovede u njihov frizerski salon i da joj naprave frizuru. Dok je u Goraždu i dok je njega, kaže, Anika barem nikad neće biti gladna.

„I žao mi je Anike i takve djece, koja su najslađa u tim godinama, kada postavljaju milion pitanja, ali na njena pitanja niko joj ne daje odgovor. Svi će je otjerati, a ona će i dalje neumorno morati obilaziti ulice i stolove da preživi. Moja 'drugarica' Anika je pravi borac, volio bih da može imati neku udomiteljsku porodicu, da kao i svi mi ima svoje sne ... Srećno joj bilo i neka je sreća prati“, za kraj će policajac na kojeg bi se trebali ugledati ne samo njegove kolege već i svi mi …

Lupiga.Com