"Ako je točno ono što g. Polančec, bivši potpredsjednik Vlade govori o naručivanju kaznenih prijava u političke svrhe, riječ je o nečuvenom napadu na ljudska prava, ustavnopravni i sigurnosni poredak. Zatražio sam sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost kako bi svi bili sigurni da će istraga o ovoj vrlo teškoj optužbi biti beskompromisna a istina utvrđena."

Ivo Josipović

Grbić i Karamarko - Više im nije do smijeha

- U pitanju je, kao što vidite, prilično oštra reakcija. Ukoliko se utvrdi točnost Polančecovih navoda, jedina primjerena posljedica za "nečuven napad za ljudska prava, ustavnopravni i sigurnosni poredak" u slučaju Olivera Grbića nečastan je otpust iz policijskog aparata. U slučaju Tomislava Karamarka, koji kao i Grbić demantira Polančecove navode, sankcija za eventualno utvrđenu odgovornost morala bi biti smjena s ministarske pozicije. Dakako, protiv obojice bi u tom slučaju morale biti podnesene i kaznene prijave.

Sve to neće se dogoditi, jer odavno je svima znano čemu služe istražna povjerenstva, osobito saborska istražna povjerenstva. Novinari Novog lista objavili su, istina, članak gdje svjedoče da im je Polančec sporne tvrdnje iznio još prije šest mjeseci, ali budući da nije želio biti izvor - tekst na temu zloporabe policijskog aparata od strane njegovih najviših dužnosnika u to vrijeme nije bio objavljen.

Ovaj dokaz tanak je da bi mogao biti ključan, s obzirom da optuženi uvijek mogu tvrditi da Polančec lagao novinarima prije šest mjeseci, kao što, tvrde, laže i danas. Istina, Karamarko i Grbić u prvi tren upustili su se u par neopreznih izjava, ali brzo su konsolidirali snage, pa sad kratko i složno tvrde da je Polančecova optužba "priča za malu djecu". Karamarko se za svaki slučaj od Grbića usput i ogradio, ali ovaj kozmetički potez čudi s obzirom da njegov krimen nije ništa manji nego Oliverov. Ministar Karamarko je, podvucimo to još jednom, optužen da je detalje iz istrage protiv bivšeg ministra Berislava Rončevića prezentirao HDZ-ovom čelništvu.   

Elem, Polančecove optužbe odjeknule su kao bomba, a predsjednik Ivo Josipović svjestan je njihove ozbiljnosti. O tome što one znače za famozne Pregovore i još famoznije Poglavlje 23 na ovom mjestu ne treba niti govoriti, jer svi su svjesni kako će naši europski (ne)prijatelji doživjeti činjenicu da policijski aparat u Hrvatskoj podsjeća na zečje jebalište. Predsjedniku smo postavili pitanje: "Što će se dogoditi ako se utvrdi da je istina ono što Polančec govori?", ali do objave ovog teksta nismo dobili odgovor. Ukoliko Josipović u međuvremenu odgovori, tekst ćemo ažurirati i odgovor na ovom mjestu objaviti.  

U zaključku, dužni smo istaknuti svoju sumnju da će ova stvar ikad biti istjerana na čistac. Naravno, ne treba sumnjati da će priča dobro uzdrmati jednog od najambicioznijih hrvatskih dužnosnika - ministra Tomislava Karamarka, odmilja zvanog Kravamarko. Tome se veselimo, jer spomenutog smatramo politički iznimno štetnim za Hrvatsku. Također, želimo istaknuti da Karamarka u ovom tekstu nigdje nismo nazvali špijunčinom, niti tvrdili da u svrhu svog političkog probitka ministar koristi špijunske i parašpijunske metode.           

Lupiga.Com