Doajenka hrvatskog novinarstva i članica Lupigine redakcije, Jasna Babić, napustila nas je u 61. godini života. Nakon teške i kratke bolesti naša Jasna preminula je jutros u Zagrebu. Njenom odlukom, sahrane neće biti. Odlučila je svoje posmrtne ostatke prepustiti onome što joj je bilo važno čitavog života - istraživanju, znanju, društvu i znanosti. Nakon što je saznala da boluje od teškog oblika karcinoma, potpisala je ugovor s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, uz dodatnu napomenu da ne želi nikakve vjerske obrede, pojedinačne, kao ni kolektivne kada je u pitanju njeno posljednje počivalište. 

Koliko je živjela istraživanje i novinarstvo najbolje govori da je još prije samo nekoliko dana, unatoč bolesti, s velikim žarom govorila o temama s kojima će se čim prije uhvatiti u koštac. Bolest joj to ipak nije dopustila, ali njene teme smo zapamtili i obećavamo joj da na ih nećemo zaboraviti. Nećemo zaboraviti ni njenu poruku kada je početkom svibnja ove godine dobila nagradu za životno djelo Otokar Keršovani, Hrvatskog novinarskog društva.

„Slobodu nam nitko neće dati, novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči slobodni prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva - onda se brate mili može i oduzeti. Onaj tko daje taj i uzme“, rekla je tada je Jasna, za koju se u obrazloženju dodjele nagrade ističe da je „sinonim hrabrog novinarstva u Hrvatskoj“, te da je njezin predani i nepotkupljivi rad uvjerio članove ovogodišnjeg Ocjenjivačkog obora HND-a da je upravo ona, unatoč snažnoj i vjerodostojnoj konkurenciji, iznimno pridonijela hrvatskom novinarstvu i zaslužila jednu od najčasnijih nagrada HND-a.

Jasna na jednom od brojnih obigravanja Balkana (FOTO: Privatna arhiva)

Jasna Babić rođena je u Zadru 1957. godine, a novinarstvom se počinje baviti osamdesetih godina. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Starije generacije i danas pamte njene sjajne reportaže i analize objavljivane tih godina u Studentskom listu, Danasu i Poletu. 

„Bilo je to doista zlatno doba, ne samo što se tiče političke slobode, nego i tema – bile su to teme za koje bi svaki novinar na kugli zemaljskoj rezao žile. Počela sam raditi u drugoj polovici osamdesetih godina i, prvo, uopće nisam marila za to tko je formalno izdavač. Verbalni delikt možda je važio za političke komentare, ja njih nisam pisala jer su me zaposlili kao reportera. Bila sam non-stop na terenu i osobno ne pamtim nikakvu cenzuru ni jedne jedine riječi … Krajem osamdesetih sistem je bio zbunjen, i to mnogo zbunjeniji od nas novinara. Prvo, političari su kao i danas sjedili u nekakvim Kockicama, u nekakvim Banskim dvorima i nisu se micali odande. Ili su odlazili po konferencijama i raspravljali jedan s drugim. Mi novinari kretali smo se po terenu i sve nam je bilo apsolutno jasno i predvidivo“, rekla je svojevremeno u feljtonu o novinarstvu osamdesetih objavljenom na Lupigi.

Jasna s malim dijelom širokog kruga svojih "vještica", nakon dodjele HND-ove nagrade ove godine (FOTO: Lupiga.Com)

Jedna je od osnivačica tjednika Globus, a pisala je i za Slobodnu Dalmaciju, Nacional i 24express. Zadnjih nekoliko godina pisala je za Lupigu, gdje je bila i jedna od zapaženijih kolumnistica. Zadnji svoj tekst posvetila je ovoga ljeta preminuloj kolegici Tanji Tagirov. Ni četiri mjeseca kasnije, otišla je i Jasna.

Autorica je i tri knjige, „Zagrebačka mafija“ (2003.), „Urota Blaškić“ (2005.) te „Vještice oko Velikog Gradišća“ (2015.), a iza nje je ostao i nedovršeni svojevrsni nastavak te knjige.

Današnje novinarstvo Jasna je možda najbolje sažela u ove dvije rečenici: „Problemi u kojima je danas novinarstvo ne proizlaze iz novinarstva samog. To je stvar koja proizlazi iz političkog sistema, odnosno načina na koji je on postavljen“.

Komemoracija Jasni Babić održat će se u ponedjeljak 6. studenog 2017. u 10 sati u Novinarskom domu, u Zagrebu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Ladislav Tomičić