Izjavi Arsen Wenger, prema najnovijem broju žalosno informativnog i formativnog ovdašnjeg mjesečnika "Nogomet", da bi promijenio odluku ili mišljenje o tome koji igrač mu treba igrati, ako mu se predstavi statistika po kojoj je njegova odluka pogrešna. I tu je spreman "polizati" svoju odluku ne zbog dokaza da je njegov izbor slabiji za jedan gol ili dobitno dodavanje, od nekog drugog igrača kojeg je stavio na klupu, što bi bilo normalno i razumljivo, nego ako mu se predoče tablice oko nekakvih presijecanja, kraćih i dužih šprinteva, udaraca glavom i tome slično.

Spreman je, dakle, ne povjerovati vlastitim očima i vlastitom intelektu, "špurijusu" i odbaciti sve svoje dosadašnje nogometno "delanje", jer statistika kaže drugačije. Pa čemu onda, služite vi, gospodine Wenger, ako je statistika novi Bog nogometa? Onda bi sve nogometne momčadi mogla voditi nekakva nogometna inačica onog kasparovljeva suparnika "Deep bluea"? Upišeš sve moguće podatke i računalo ti izlista  najbolji sastav. A publika nek' skapava nad uklizavanjima i natrčavanjima 22 debila. Tu ne bi bilo mjesta za nekog Ronalda s oksericama, zdepastog Roberta Carlosa, pogrbljenog Darija Srnu ili strašljivog Louisa Sahu. Doduše, kada je o publici riječ, možda će je za 100 godina činiti oni kojima tipovi nabrojanih igrača neće ni trebati, nego je samo bitno da se nekako zabave.

Kakav strašan scenarij! Wenger je možda usamljen, ali vodi jednu od najvećih ekipa trenutka na svijetu i čovjek mora biti oprezan. Sve u modernom svijetu ide ka ukidanju ljudskog faktora, pa ne može ni posao nogometnog trenera biti izuzetak. Evo, branim nogometne trenere od njihovih vlastitih zabluda. Pomalo smiješno, a i dokazuje da je sadržaj nekih knjiga o logici davno ishlapio, uopće ih ne treba spaljivati. Što se tiče Wengera, podnio je puno težu ostavku od one možebitne na mjesto klupskog trenera. Podnio je trenersku ostavku, valjda kao prvi takav slučaj.