Prošle godine filmovi s festivala mogli su se gledati jedino online, a ovojesenski je 19. Zagreb Film Festival koji će potrajati do nedjelje 21. studenog, uz striktno poštivanje epidemioloških mjera s COVID potvrdama, vratio publiku i održava se u Kinu SC, Kinu Tuškanac, Teatru itd, Uraniji i HUB-u 385. U pet natjecateljskih i četiri popratna programa prikazuju se ukupno čak 134 filma, a na festivalu su i pobjednici s najjačih svjetskih festivala u Cannesu, Berlinu i Veneziji.

Proteklih nekoliko dana pogledali smo upravo neke pobjedničke filmove s drugih festivala. Sve te filmove moći ćete do nedjelje i sami pogledati u nekoj od festivalskih dvorana. Gledali smo, dakle, pobjednike, ali nam se najviše svidio film koji još nije stigao dobiti neku glavnu nagradu vjerojatno stoga što je njegovo snimanje završeno tek u kolovozu. „Deset u pola“ za koji režiju potpisuje bosanskohercegovački oskarovac Danis Tanović, a scenarij Tanović i Lupigin suradnik Nikola Kuprešanin, premijerno je prikazan na sarajevskom festivalu, u Zagrebu se s još 11 filmova našao u konkurenciji za Zlatna kolica u glavnom natjecateljskom programu dugometražnog filma. 

Gdje se jedu najbolji ćevapi u Sarajevu - to se čini glavnim pitanjem u toploj, šarmantnoj Tanovićevoj priči o ćevabdžijama i ćevabdžinicama, no to je storija o prijateljstvu, o jalu i podmetanjima, o ljudskim i obiteljskim odnosima, o ljubavi, u pozadini i o sarajevskim ratnim profiterima, o Baščaršiji u doba pandemije. 

Izet Mulahadžić (igra ga Izudin Bajrović) i Enes Hadžihadžić (Branko Đurić) ćevabdžije su na Baščaršiji i dobri prijatelji, a njihova djeca, Enesov Orhan i Izetova Lana, u ljubavnoj su vezi. Enes nudi Izetu da zajedno uđu u posao u kojem bi uz stroj iz Njemačke koji doneseno meso razdvaja i oblikuje u ćevape mogli brzo proizvoditi i prodavati ćevape u inozemstvu. Enes i Izet su različiti, Izet odbija tu ponudu, dosta mu je ono što je dosad postigao, sada ga zanima da što prije dobije unuke, nije za modernizaciju i nada se da će radnju preuzeti njegova kći Lana koja je magistrirala gastronomiju. Ali ona više ne jede ćevape - prije šest mjeseci postala je vegetarijanka. Zanimljiva je scena kada jedna strankinja kod Izeta uz ćevape traži kečap, to ga toliko naljuti da joj on uskrati ćevape i tako je otjera. To je Izet. A Enes se opasno zadužuje kod kamatara, ratnog profitera, a ionako je u dugovima. 

Odnosi među porodicama se pokvare kada pred Enesovu radnju dolazi najpoznatija gastronomska influencerica iz Zagreba koja je čula da su Enesovi ćevapi najbolji. Ali Enes ne prepoznaje priliku i uputi je kod Izeta jer su, kaže, Izetovi najbolji. Influencerica uspješno izreklamira Izetove ćevape, poslije toga njegova je radnja stalno dupke puna, a kod Enesa nema nikoga. Hoće i Enes ispraviti grešku i dovede u svoju radnju zagrebačku influencericu, ali kao za vraga pečenjar pregori ćevape. Enes želi natjecanje svih sarajevskih ćevabdžija, uz žiri, o tome čiji su ćevapi najbolji, ali Izet odbija jer to za njega nema smisla. 

“Deset u pola” produciraju Obala Art Centar, Sarajevo Film Festival i Turska državna radio-televizija (TRT) u okviru zajedničkog projekta „Sarajevo grad filma za globalne ekrane“ (SCF GS). Tanovićev film je treći u okviru tog projekta, nakon filmova “Dobar dan za posao” (2018.) u režiji Martina Turka i filma “Koncentriši se, baba” Pjera Žalice (2020.). „Deset u pola“ možete pogledati u subotu 20. studenog u 20 sati u Studentskom centru.

Zagrebački festival otvorio je kosovski film redateljice i scenaristice s njujorškom adresom, Blerte Basholli. Njena „Košnica“ na uglednom američkom festivalu Sundance osvojila je čak tri nagrade - za najbolji film i najbolju režiju međunarodnog igranog programa te nagradu publike. U fokusu ove priče je Fahrija čiji je muž nestao 1999. godine u Miloševićevoj ratnoj agresiji na Kosovu. Tada su u selu Velika Kruša pobijeni mnogi albanski muškarci. Fahrija (glumica Yilta Gashi) mora se brinuti za obitelj, za malog sina i kćer, a i muževljevog oca invalida. Dok je još Fahrijin muž bio tu, uzgajali su pčele i prodavali med. Ali pčela je sve manje, ne može se od njih živjeti. Fahrija počinje voziti auto i organizira žene da proizvode ajvar koji je jako dobar i ima prođu i u supermarketu. Te su žene mahom udovice muškaraca stradalih u ratu.

No, sredina je patrijahalno nasilna, Fahriji otvoreno razbijaju staklo na automobilu, izložena je i jednom seksualnom napadu, ženama razbijaju tegle ajvara spremne za prodaju. Fahriju ogovaraju da je kurva, naravno bez ikakvog povoda, ako povod nije taj da je ušla u biznis, a to je tamo isključiva privilegija muškaraca. Čak je i kćerka u prvo vrijeme vrijeđa, zbog toga što joj je važno to kako joj razne lijene budaletine ogovaraju majku. Svekar iako konzervativan, korektan je prema njoj. Unatoč mnogim opstrukcijama, posao ide sve bolje. Dojmljiva je scena u kojoj s poslom i nekakvom samostalnom zaradom zadovoljne žene proslavljaju zabavom i kolom koje plešu oko stola.

Povod za filmsku priču Blerte Basholli istinita je priča pa tako Fahrija Hoti i žene s kojima kuha sada izvoze ajvar i kisele krastavce i u Ameriku. „Košnicu“ koja je na otvaranju dobila vrlo snažni, dugotrajni aplauz možete gledati u nedjelju u 18:30 u SC-u. 

Iznimno upečatljiv i napet je film francuske redateljice libanonskog porijekla Audrey Diwan „Događaj“ (L'événement). To je adaptacija poluautobiografskog romana književnice Annie Ernaux u kojem piše o svom davnom iskustvu abortusa. Abortus je u Francuskoj početkom šezdesetih godina u kojima se radnja odvija strogo zabranjen, a studentica književnosti iz provincije Anne (glumica Anamaria Vartolomei) ostala je trudna. Ako je trudna mora napustiti studij, a Anne to nikako ne želi. I ne želi dijete, kaže - želi život. Ni njezin slučajni ljubavnik iz Bordeauxa ne želi dijete. Anne nastoji naći nekoga tko će biti spreman teško prekršiti tadašnji zakon i ilegalno joj obaviti abortus. Nekoliko liječnika to odbija, jedan joj čak daje injekcije od kojih plod jača. Prošlo je već 12 tjedana od začeća. Na kraju joj jedan kolega, kojem je povjerila svoj veliki problem, pronađe vezu i pobačaj u dva navrata obavlja jedna žena u svom stanu. Stvari se zakompliciraju i Anne jedva ostane živa nakon što je hitno prevezena u bolnicu. 

Naravno, u Francuskoj je danas, točnije od 1975. godine, pobačaj dozvoljen kao i u većini europskih zemalja, ali tu slobodu žena da one odlučuju o vlastitom tijelu konzervativci i dalje svugdje osporavaju, dakako, osporava je i Crkva. Film je na Venecijanskom festivalu ovjenčan Zlatnim lavom za najbolji film i nagradom FIPRESCI. Možete ga pogledati u subotu u 17 sati u Kinu SC.

Francuskom filmu „Titan“ redateljice Julie Ducournau žiri je dodijelio Zlatnu palmu u Cannesu ove godine, na iznenađenje pa i skanjivanje mnogih. „Titan“ je ekstremni, mučni film strave s obiljem fizičkog nasilja. Možda nije čudno jer prvi film te redateljice „Sirovo“ tematizirao je kanibalizam.

Glavni lik je Alexie koja kao dijete doživi tešku automobilsku nesreću pa joj u lubanju ugrađuju metalnu pločicu od titana nakon čega doživi psihičku transformaciju. Postaje serijski ubojica, ubija metalnom ukosnicom. Seksa se s automobilom i ostane trudna, a menstruira motorno ulje. "Ljubav je pas iz pakla" glasi tetovaža između njenih grudi. I „Titana“ možete još pogledati u nedjelju od 21 sat u Kinu SC.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Deset u pola