Koliko je puta kroz čovječanstvo kocka bila bačena? Alea iacta est. Jest. Čest je mrijest zaluđenih masa, baš kao i riba. U vodi je sve krenulo, kažu, prvo je bio okean, pa onda se formiralo kopno, potom su se stvorenja počela razvijat, što danas poznajemo kao proces evolucije. Taj Darvin je još juče bio tu, još je živa ona kornjača sa Galapagosa iz njegovog vakta, međutim, niko od ljudi iz tog vremena nije tu. Na Galapagosu još ima pokoja iguana, a na zemlji planeti sve manje i manje ljudi. Nema čovjeka. Zamela ga kiša iz materice. Iz nje smo svi izletili, i vrijeme je da nas zadnji stadij evolucije pošalje pravo nazad u pičku materinu. A kako? Preko revolucije, reklo bi se.

Egipat, zadnja membrana koja je pukla, dok se turbine pale proizvodeći energiju za haos, totalni nesklad unutar civilizacije, zemlji jednoj od kolijevki čovjeka. Sada, kada svjetska vlada još jednom drži prst u nosu, kada se sprema iduća Olimpijada, ruka čovjekove spoznaje se zavlači u želudac običnih, vadeći i ono malo hljeba što u njemu ima. I ima li šta bitno u svemu tome? Da, ima. Usporedo na svim svjetskim medijima se objavljuje vijest da je barem za sad zaštićen Tutankamonov sarkofag, kao i šerpe, te kutljače sa kojim se balzamovao.

Che u Egiptu

Walt Disney se isto zabalzamovao, samo u ledu, te čeka neka bolja vremena da ga otope, pa da se protegne i pogleda na sat, pa da kaže nešto u stilu Cezara, ili pak ne, možda bi samo popio andol, hrakno na Rebrantovu sliku, te uhvatio Kim Kardashian za guz. Ali, gdje li je taj balzamovani Adolf, pitam se, jer, nakon što si je propucao glavu, niko više nije riječ progovorio o njegovom lešu, mislim, postoji(m), kao što misli(m) da nesmije(m) da misli(m). Ha, Adolf je igrao pikado 66e u pubu s adrese Picadilly 13 tješeći Beckenbauera nakon namještenog finala. Kutljača Tutankamona i prečka Geoffrey Hursta, kako li je čovjek uspješna vrsta.

Opet, revolucija! Che se još nije ohladio. Njega su balzamovali uspomenama, velikim riječima, pjesmama, tihim pogledima na bolji svijet. Mubarak je nosio Cheovu duksu kad je Sadat kleknuo od metka. Npr. navijači Hapoel Tel Aviva su ekstremni ljevičari, mostarski Red Army se zacrvenio od stida kad su horde Hapoelovih navijača zacrvenile Mostar, dan prije nego što je njihov tim igrao sa Širokim Brijegom neko od pretkola Kupa Uefa, a preko Arafatovog grafita u Jeruzalemu su napisali Anarchy, i stavili ono A u krugu. Ne bi se ni Arafat refo s mučenicima Al Aqse, a kamoli s mučenicima s Ararata. Arafat i Ararat idu zajedno, kao što čovjek i sloboda idu zajedno, u centar za odvikavanje.

Podijelit heptanona po Kairu da splasne ta revolucija 

Kažem, da je nekako skontat prevoz do Kaira, pa uzet dobrog haša za rasturanje po Mostaru, raja se poželila dobre puše, ko će više pušit Albanku – dosta nam je hemije. Možda, izvadit recept za akinetone - pa ih uvaljivat arapima ko ekstaze, ili otkupit nešto heptanona  - pa podijelit po Kairu da splasne ta revolucija  - pa odvest masu busevima u Gizu, da na akinetonima i heptanonima kljucaju po piramidama. Ko se prvi popenje na vrh Tutankamonke vodimo ga na vispakušu u Visoko, pa na tikvaru u Derve. U povjerenju velim, bosanska tikvara, ili kako je oni već gore zovu, kurcu ne valja – šećerli ko gurabija. Tako da, nema ništa od noći vještica, niti od lomača za one na vrhu piramida, ali onima što kljucaju slijedi popust na glave, koje će krasiti bundeve, pa neka se vašar nastavi.

Lupiga.Com

FOTO: BP blog