Blaž Slišković je omiljen među ljubiteljima Hajduka. U 80-im godinama prošlog stoljeća publiku je bacao u trans, a protivničke igrače u očaj. Bio je minutu od ostanka na klupi. Hajduk je preuzeo na sedmom mjestu, a napustio ga na prvom, s tri boda prednosti nad Rijekom i nominalno najboljim igračima naše lige. Tu dolazimo do ključnog problema u igri Hajduka.

Igor Štimac bi zadovoljio publiku isključivo naslovom prvaka, a do njega će se doći ako se te iste "zvijezde" disciplinira. Jer Leki, Kranjčaru i ostatku momčadi Slišković bi pred utakmicu nacrtao vrlo dobru strategiju, no improvizaciji u igri tu nije smjelo biti mjesta. Što god mislili o bivšem "vatrenom", sigurno je da ima čvršću ruku od Bake koji je znao, po nekim izvorima, tijekom utakmice više brinuti o svom listiću na kladionici nego o igri momčadi. Ali za remi u posljednjoj minuti protiv Rijeke uistinu nije kriv. Baka dobro zna da biti trener, pogotovo Hajduka ili Dinama, znači uvijek imati spakirane kofere. Možemo mu samo zaželjeti sreću u ulozi izbornika reprezentacije BiH i pohvaliti miran rastanak, za što je zaslužna uprava Hajduka.

Ljubiteljima "bijelih" najvažniji je, dakako, naslov i pokušaj značajnijeg proboja u Europu. Ako ga Štimac i Nadoveza ostave naslov u Splitu, a spomenuti duo na kraju sezone ode i dođe neko s kvalitetniji i s većim trenerskim iskustvom, vuk će biti sit, a ovce će biti na broju.