Državni arhiv u Rimu predstavio je dokumente koje su do sada imali prilike vidjeti samo rijetki, a koji nam donose potpuniju sliku o genijalnom slikaru. Riječ je o rukom pisanim policijskim dnevnicima i sudskim zapisnicima koji su dobrano nagriženim kiselinom od tinte. Ipak, otkrivaju kako je Michelangelo Merisi da Caravaggio bio prototip uličnog nasilnika koji se po Rimu šetao s mačem, bodežom i kuburom te se nebrojeno puta susretao s ondašnjim snagama reda.

Detalj sudskog spisa protiv Caravaggia optuženog za ilegalno posjedovanje mača i bodeža

Iako se za brojne nepodopštine Caravaggia znalo i ranije, pedantni policijski zapisnici potvrđuju priču o njegovom sukobu s nesretnim konobarom. Slavnog slikara zanimalo je da li su donešene artičoke frigane u ulju ili maslacu na što je konobar jedne od rimskih taverni slikara uputio da ih pomiriše. Ovaj se toliko razbjesnio da je nesretnika umalo probo sabljom. Drugom je pak prilikom demolirao pola unajmljenog studija kako bi golemu sliku mogao unijeti u stan. Dakako, gazdarica nije bila oduševljena rupom  u plafonu te se požalila lokalnim vlastima. No, ni Caravaggio joj nije ostao dužan pa joj je, zajedno s nekolicinom prijatelja, demolirao prozore.

Ćudljivi genijalac, osim po slikama, najpoznatiji je po tučnjavi koja se dogodila u svibnju 1606. godine u jednoj mračnoj rimskoj ulici. Do sada se vjerovalo kako se Caravaggio „zakačio“ sa stanovitim Ranucciom Tommassonijem oko jedne djevojke. No, ispostavilo se da je uzrok Ranuccijevoj smrti, bio mnogo manje romantičan. Naime, radilo se o kockarskom dugu. Kako kažu svjedoci, a žbiri iz 17. stoljeća uredno bilježe, Caravaggio je s tri druga, od kojih je jedan bio kapetan u Papinoj vojsci, dogovorio obračun s Ranuccijom i njegovom ekipom. Našli su se u Caravaggiovom kvartu Campo Marzio u blizini terena za pallacordu (neku vrstu preteče tenisa) i dobro se pobili. Ranucci je umro nešto kasnije zbog gubitka krvi, a jedan od Caravaggiovih pajdaša teže je ozlijeđen, utamničen, a potom i osuđen.

Caravaggio

Caravaggio je, kako je poznato, pobjegao na jug i utočište našao, a gdje drugdje nego u Napulju. U međuvremenu Papa Pavao V. u odsustvu ga je osudio na smrtnu kaznu, a tko god bi donio njegovu glavu za uzvrat bi dobio poveću količinu zlatnika. Iako je u Napulju, što zbog slika, što zbog biografije, uživao ugled i slavu, to mu nije bilo dosta pa se uputio na Maltu. Iako je ubrzo primljen među Malteške vitezove te je na Malti ostavio remek djelo Dekapitacija Ivana Krstitelja, Caravaggio je i tamo zapeo u nevolje te je optužen za ubojstvo kolege viteza.

Dakako, pokupio se i krenuo na Siciliju, a potom natrag u Napulj. Činilo se kako je nevoljama kraj, jer ga je novi Papa odlučio pomilovati pa se naš junak brodom naumio vratiti u Rim s još jednim remek djelom - autoportretom David s glavom Golijata. Dakako, genijalni Caravaggio nije se prikazao kao pobjednik David već kao monstruozni Golijat te je sliku namjeravao predati Papi simbolično mu predajući svoju glavu u zamjenu za odrješenje grijeha.

Autoportret David s glavom Golijata, danas u Beču

No, možda bi priča i imala sretni kraj da putem brod nije stao u luci Parlo. Domaći utjerivači pravde ili nisu čuli da je Caravaggio pomilovan, ili su slavnog slikara zamijenili za kakvog drugog, manje genijalnog prijestupnika, te je genijalni ubojica ponovo završio u tamnici. Dok se izvukao, njegov brod već je otplovio zajedno s Davidom i Golijatom. Novi dokumenti iz rimskih arhiva otkrivaju kako nije umro na plaži već u bolničkom krevetu u 38-oj godini 1610. godine. Usput, za one koji žele znati više ...

BBC – Power of art - Caravaggio

Lupiga.Com