Bivšoj HDZ-ovoj premijerki (2009.-2011) Jadranki Kosor Naklada Ljevak objavila je memoare „Premijerka - zapisci one koja nije htjela biti zapisničarka“. Vrlo je to čitljiva i pitko napisana knjiga koju je autorica u početku bila zamislila kao svjedočenje o uspješnom finalu hrvatskih pregovora za ulazak u Europsku uniju, pregovora koji su mjesecima bili zamrznuti dok ih je pokušavao voditi njezin prethodnik Ivo Sanader. Ali s vremenom, Jadranka Kosor je proširila ideju i hrabro, maksimalno otvoreno pisala i o djetinjstvu, ocu kojeg zapravo nikad nije vidjela, baki, majci, očuhu koji ju je pokušao seksualno iskoristiti, dva neuspješna braka, o novinarskoj te, naposljetku, političkoj karijeri. 

Ono što većinu nas ipak najviše zanima to su neki bitni politički događaji i detalji. Zašto joj je Sanader uopće prepustio premijersko mjesto 2009. godine? Je li ona utjecala na njegovo uhićenje i kaznene progone koji su se protiv njega otvorili? Je li joj Sanader prilikom interne primopredaje dužnosti zaista rekao kako se izbori financiraju dvije trećine „novcem ispod stola“, kako je to tvrdio u sudskoj istrazi glavni lik Fimi medije, blagajnik HDZ-a Mladen Barišić koji joj je predao četiri-pet milijuna kuna „od donatora“? Kakvi su bili odnosi Jadranke Kosor s drugim jakim i najjačim osobama hrvatskog političkog života – Franjom Tuđmanom, Vladimirom Šeksom, Tomislavom Karamarkom, konačno, i s Andrejom Plenkovićem, koji je 2012. godine, nakon što je HDZ izgubio parlamentarne izbore, bio predviđen za njezinog zamjenika, ako Kosor dobije unutarstranačke predsjedničke izbore u HDZ-u?

Knjiga koja ne otkriva neke bitne političke događaje (FOTO: HINA/Tomislav Pavlek)

Od bitnih dosad nepoznatih političkih događaja i odnosa, pa i pikanterija, iz ove smo knjige malo toga doznali. U dosadašnjim intervjuima, Kosor je već iznijela neka svoja viđenja događaja i ključnih ljudi i uglavnom je i sada, poslije knjige, ostala na već iskazanom. Jadranka Kosor očito još uvijek nije željela posve otvoreno pisati o političkim turbulencijama, pa je i kazala na promociji knjige da neke stvari još nisu za javnost.

U „Premijerki“ je mnoštvo fotografija iz političkog života, ali Sanaderove fotke, naravno, nigdje nema, pogotovo ne njihove zajedničke fotografije, a bilo ih je u javnosti mali sijaset. Kosor mu je bila vrlo pouzdana suradnica još od 2002. godine, kada ju je, kako piše u knjizi, Sanader zamolio da mu pomogne pisati program za unutarstranačke izbore u kojima je on pobijedio Ivića Pašalića, a ona je u konkurenciji s Ljerkom Mintas Hodak postala zamjenica predsjednika HDZ-a. 

Jadranka Kosor opisuje u knjizi atmosferu kada ju je premijer Sanader pri kraju lipnja 2009. godine pozvao svojoj kući, kazao joj da je donio konačnu odluku da podnese ostavku, ode iz politike i da ona bude nova premijerka i predsjednica HDZ-a. Morala je o tome dva dana šutjeti, a onda je Sanader kući pozvao i uže vodstvo i isto to im priopćio. Niti ga je itko ozbiljno pitao zašto to čini, a niti im je on to ozbiljnije obrazlagao. Šeks je tada predložio da se odlazećeg Sanadera izabere za počasnog predsjednika stranke. Kosor i cijelo Predsjedništvo HDZ-a izabrani su na Saboru HDZ-a dotad neviđenom aklamacijom koju je u furioznom krešendu diktirao Ivan Jarnjak. 

U svojim memoarima Jadranka Kosor otvoreno progovara i o privatnom životu (FOTO: Privatni album - fotografija iz knjige)

Osim ovog što i svi mi drugi znamo, Jadranka Kosor ne piše ni o kakvim vlastitim saznanjima o Sanaderovoj ostavci, niti iz domaćih političkih krugova niti od stranih političara. O toj ostavci se puno kalkuliralo, nije valjda da njoj, kao premijerki, baš nijedan pouzdani izvor nije kazao što je njezin stvarni uzrok. Istina, procesi protiv Ive Sanadera, a i protiv HDZ-a kao stranke, se još uvijek vode, pa pisati o tome nije baš oportuno, a i vezana je svjedočenjima u tom procesu koji traje više od osam godina. 

U knjizi bivša premijerka piše kako joj je dojavljivao jedan sudionik o tome što se događa na sastanku na koji je Sanader pozvao grupu saborskih zastupnika HDZ-a 3. siječnja 2010. godine u namjeri da svrgne Jadranku Kosor i da se vrati na čelno mjesto. Idućeg dana Jadranka Kosor sazvala je Predsjedništvo HDZ-a, a i one koje je sazvao Sanader i tražila od svakog pojedinačno da se izjasni o aktualnom vodstvu stranke i njoj kao predsjednici. Odmah je donesena odluka da se Sanader izbriše iz stranke, 16 ih je bilo za tu odluku, troje protiv i dvoje suzdržanih. Prema statutu HDZ-a počasni predsjednik uživa doživotnu funkciju, no Vladimir Šeks koji ga je predložio za tu funkciju samo šest mjeseci ranije, kao i uvijek našao je način da zaobiđe statut HDZ-a i da Predsjedništvo HDZ-a izbriše Sanadera iz članstva.

Istog dana, premijerka se sastala s glavnim državnim odvjetnikom i ministrom policije (tada je to bio Tomislav Karamarko kojeg je ona sljedeće godine primila u HDZ). Piše da je sastanak s Mladenom Bajićem i Karamarkom bio ranije dogovoreni sastanak na kojem se razgovaralo samo o deblokadi pregovora Hrvatske s Europskom unijom, a ne i o Sanaderu (!?) 

S obzirom da u knjizi nema nijedne zajedničke fotografije Jadranke Kosor i Ive Sanadera, jednu takvu prilažemo na ovom mjestu (FOTO: Lupiga.Com) 

Ivo Sanader o namjerama Kosoričinih sastanaka s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem govori drukčije. Jadranka Kosor i Sanader viđali su se i suočavali ovih godina na zagrebačkom Županijskom sudu na suđenju u aferi Fimi medija. Tada je Jadranka Kosor ispričala kako je Branko Bačić DORH-u odnio dva milijuna kuna i oko 300.000 eura. Taj novac bio je pohranjen u HDZ-ovom sefu, a predao im ga je Mladen Barišić. Kosor je na sudu izjavila da taj novac nikad nije vidjela, a o Barišićevoj predaji novca HDZ-u u knjizi nema baš niti riječi. 

Iako je Sanaderova obrana tvrdila da je na sastanku nove premijerke u Vladi u siječnju 2010. godine s Mladenom Bajićem dogovoren politički progon Sanadera, Kosor je, naravno, svjedočila da se na tom sastanku o Sanaderu nije pričalo. Njezino svjedočenje u više navrata uzrujalo je Sanadera, a najburnije je reagirao kad je Kosor kazivala da je svima koji su joj dolazili s tvrdnjama da nešto znaju o Sanaderu govorila da nju to ne zanima te da s tim informacijama odu u DORH. Koji su to bili ljudi? Spomenula je konkretno tadašnjeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića i Dragu Tadića. "Zašto bi se njoj javljali svi ti ljudi?", dobacio je tada Sanader sa svog mjesta u sudnici, a pitanje je ostalo bez odgovora. Sanader je pak Kosor pitao je li ona Mladena Bajića poslala u američko veleposlanstvo da ih izvijesti o kaznenom progonu protiv njega, na što je ona odgovorila da je to besmislica.

Rekli bismo da je Jadranka Kosor zapravo u knjizi „Premijerka“ primijenila skoro sličnu taktiku koju je imao Sanader kad je 2017. godine objavio svoj memoarski zapis „Doba politike“. On Jadranku Kosor u toj knjižici nije niti spomenuo, osim što je konstatirao da je „Jadranka Kosor žrtvovala stranku na oltar obračuna“ s njim, Sanaderom.

O tome kako je Hrvatska ipak uspješno završila pregovore s EU-om 2011. godine, Jadranka Kosor nam je prikazala opisujući susrete s tadašnjim slovenskim premijerom Borutom Pahorom, a ti su susreti bili ključni jer je Slovenija, dok je ovdje vladao Sanader, više mjeseci blokirala Hrvatsku zbog neriješenog problema granice. Između Kosor i Pahora razvilo se pravo prijateljstvo, problem su dosta brzo riješili sporazumom o arbitraži.

Jadranka Kosor na nedavnoj promociji u Zagrebu (FOTO: HINA/Tomislav Pavlek)

Lijepo su ispričani neki detalji iz susreta s Barackom Obamom, pa i Madeleine Albright koja joj je rekla: „Kad god su mi prigovarali zbog veličine mojih broševa, kupila sam još veće!“. 

„Zapamti, ovo je samo tvoja priča“, poručila joj je Angela Merkel nakon što je potpisala hrvatski pristupni ugovor, zagrlila je „prijateljski, punim zagrljajem“ i, piše Kosor, „bila sam gotovo sigurna da joj u očima vidim suze“. 

Manuel Barroso, tadašnji predsjednik Europske komisije, u početku je bio nezainteresiran i govorio je premijerki da Hrvatska neće moći ispuniti kriterije za ulazak u EU u njegovom mandatu, ali je poslije hvalio premijerkinu hrabrost i zalaganje te zagovarao hrvatski ulazak. 

O Franji Tuđmanu je u knjizi sve najbolje, no, uostalom, on je Kosor i pozvao u stranku i odmah joj ponudio potpredsjedničko mjesto pred parlamentarne izbore 1995. godine. O Andreju Plenkoviću kojeg je Kosor 2011. godine primila u HDZ i pozicionirala ga kao svog zamjenika u unutarstranačkim izborima nije iznijela ništa što već nismo znali. A to je da joj se poslije zajedničkog poraza od Karamarka nikad više nije javio i da je “nestao“ još na stepenicama dvorane Lisinski, dok je njezina suradnička grupa zajedno s njom silazila u prizemlje. Nije „nestao“ samo on, nego gotovo i svi drugi oko nje. To se zove - biti sam u politici.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatni album - fotografija iz knjige