Dobili smo recesijskog, radničkog Thompsona. Ime mu je Prika, a pjeva o radnicima i radničkim pravima. Prikina pjesma je loša da teško može biti lošija, ali utješni zaključak kaže: O da, uvijek može lošije! Elem, mijenjaju se vremena, a s njima i običaji, pa smo tako na estradi dobili i novu poetiku. Preporučujemo da poslušate o čemu pjeva Prika i u njegovo ime vas molimo za razumijevanje. Zašto za razumijevanje? Pa zato jer je pjesma tako loša da se čovjek, kad je sluša, srami u Prikino ime. U isto vrijeme, Prikine namjere očito su bile najbolje. Jah, šta ćeš