Liberija
Šala kaže da putujući zapadnom Afrikom možete vidjeti tragove kolonijalizma na stolu. Naime, u nekoć francuskim kolonijama za doručak dobijete kroasane i kavu. U bivšim britanskim serviraju, naravno, toast i marmeladu.
U Liberiji, iz nekog razloga na stolu se za doručak nađu vafli s javorovim umakom. Taj neki razlog je, opet naravno, u povijesti Liberije. Liberiju su kao državu osnovali oslobođeni američki robovi u 19. stoljeću. Sa sobom su donijeli i američki tradicionalni doručak.
I zastava je slična američkoj. Samo umanjena. A Liberijci govore južnjačkim naglaskom. Predsjednik im se zove Charles, a prošli tjedan je izjavio kako je Liberija u ratu. Kao opasnost po državu je naveo teroriste. I tu sličnost s velikim bratom, svjetskim policajcem prestaje. Ostatak priče je, ipak, više afrički.
Vlast s predsjednikom Charlesom na čelu tvrdi kako se u državi događa pobuna. Za pobunu optužuju LURD (Ujedinjeni Liberijci za osvetu i demokraciju), te tvrde kako taj LURD podupire susjedna Gvineja. U tome ima istine. Donekle. Istina je da se netko bori s vladinim snagama u blizini gvinejske granice.
S druge strane, protivnici liberijskih vlasti kažu kako baš i nisu čuli za taj LURD. Oni tvrde kako je LURD izmišljotina onog predsjednika Charlesa. Pitanje je zašto bi netko izmislio pobunu u vlastitoj državi. Pobunu koja je bez doma ostavila dobar dio nedužnog pučanstva?
Pa ovako. Liberijska vlada je već neko vrijeme pod sankcijama UN-a poradi krijumčarenja dijamanata i malo trgovine oružjem. Oboje ilegalno, opet naravno. Znajući to, priče kako je onaj Charles izmislio LURD, e kako bi zaradio malo simpatija međunarodne zajednice, i ne zvuči više toliko suludo. Ne zvuči normalno, ali nije ni nemoguća. Ipak je to Afrika, pa bila i zapadna. Štoviše, i u međunarodnim krugovima ne odmahuju rukom na tu mogućnost.
Izgleda da su pobunjenici, ma tko bili, posljednjih dana stigli do liberijskog glavnog grada. Borbe se, izgleda, vode oko Monrovije, ali tko puca na koga, izgleda, ostat će tajnom još neko vrijeme.
U Liberiji, iz nekog razloga na stolu se za doručak nađu vafli s javorovim umakom. Taj neki razlog je, opet naravno, u povijesti Liberije. Liberiju su kao državu osnovali oslobođeni američki robovi u 19. stoljeću. Sa sobom su donijeli i američki tradicionalni doručak.
I zastava je slična američkoj. Samo umanjena. A Liberijci govore južnjačkim naglaskom. Predsjednik im se zove Charles, a prošli tjedan je izjavio kako je Liberija u ratu. Kao opasnost po državu je naveo teroriste. I tu sličnost s velikim bratom, svjetskim policajcem prestaje. Ostatak priče je, ipak, više afrički.
Vlast s predsjednikom Charlesom na čelu tvrdi kako se u državi događa pobuna. Za pobunu optužuju LURD (Ujedinjeni Liberijci za osvetu i demokraciju), te tvrde kako taj LURD podupire susjedna Gvineja. U tome ima istine. Donekle. Istina je da se netko bori s vladinim snagama u blizini gvinejske granice.
S druge strane, protivnici liberijskih vlasti kažu kako baš i nisu čuli za taj LURD. Oni tvrde kako je LURD izmišljotina onog predsjednika Charlesa. Pitanje je zašto bi netko izmislio pobunu u vlastitoj državi. Pobunu koja je bez doma ostavila dobar dio nedužnog pučanstva?
Pa ovako. Liberijska vlada je već neko vrijeme pod sankcijama UN-a poradi krijumčarenja dijamanata i malo trgovine oružjem. Oboje ilegalno, opet naravno. Znajući to, priče kako je onaj Charles izmislio LURD, e kako bi zaradio malo simpatija međunarodne zajednice, i ne zvuči više toliko suludo. Ne zvuči normalno, ali nije ni nemoguća. Ipak je to Afrika, pa bila i zapadna. Štoviše, i u međunarodnim krugovima ne odmahuju rukom na tu mogućnost.
Izgleda da su pobunjenici, ma tko bili, posljednjih dana stigli do liberijskog glavnog grada. Borbe se, izgleda, vode oko Monrovije, ali tko puca na koga, izgleda, ostat će tajnom još neko vrijeme.
Jest, nekako je liberalna.