Mađarska - Hrvatska -> 0:0

Naravno nogometni dan nije mogao proći bez navijačkih izgreda, na koje smo manje više, vjerujem, već svi navikli. Ponovno su Hrvati radili nerede na utakmici, ovaj put protiv Mađarske. Ono što je najgore, pored razbijenih glava i opetovanog sramoćenja Hrvatske u svjetskim okvirima činjenica je da su se "incidenti" dogodili u državi s kojom smo objavili zajedničku kandidaturu za EP u nogometu 2012. godine. Teško je vjerovati da će kandidatura nakon najnovijih izgreda "upaliti", jer FIFA koliko god bila blaga prema HNS-u u pogledu problema s Malte (a to je vjerojatno i zbog toga jer malteška policija nije bila adekvatno spremna) ne vjerujem da će zažmiriti na najnoviju problematiku.

Nevjerojatna je i činjenica da je sve počelo bacanjem baklje u trenutku kad su hrvatski nogometaši bili u izglednoj prilici da ugroze mađarskog vratara i eventualno ostvare vodstvo još u 25. minuti. Poslije još dvije baklje izbila je tučnjava na tribini gdje su bili smješteni isključivo gostujući navijači. Naravno, potukli su se međusobno. Na sreću, Mađari nas poznaju i intervencija policije bila je ekspresna i učinkovita. Mnogi Hrvati vole nogomet i prate zbivanja u i oko njega, manje više redovito, ali već odavno nisu okusili čari gledanja nogometa uživo bez razmišljanja hoće li izvući žive glave poslije utakmice. Žalosno je što je huliganstvo od nogometnih stadiona odvratilo tisuće ljudi koji bi plaćanjem ulaznica pridonijeli boljitku svoga kluba za koji gorljivo navijaju, ali jednostavno nisu spremni nositi glavu u torbi.

Sama utakmica nije bila za pamćenje i na kraju je završila bez pogodaka. Hrvatska repka bila je nešto bolja od mađarske, ali kako se Hrvatska već kvalificirala na SP u Njemačkoj 2006. godine pobjedom protiv Švedske bilo je i za očekivati da utakmicu neće odigrati punom parom, a ni voljom. Doduše nedostajalo je i nekoliko ključnih igrača, ali se čini da je Hrvatska i u ovakvom sastavu jaka momčad koja će se do svjetskog prvenstva potpuno uigrati i imati velike šanse za vrhunski plasman na SP-u.

SCG - BIH -> 1:0

Još jedna utakmica koja je bila obilježena navijačkim neredima i porazom BIH. Sama utakmica pokazala je nešto više nogometa nego ona između Mađarske - Hrvatske, ali i puno krvavije obračune navijača na tribinama i oko njih. Naime, u navijačkim neredima ozlijeđeno je oko 20-ak navijača od kojih njih šestero teško. Bilo je tu i slomljenih noseva, amputiranih prstiju, krvavih glava i polomljenih kostiju. No, nije se ni očekivalo da će utakmica proći bez incidenata s obzirom na samu nedaleku povijest ovih prostora. Domaći navijači, vidno pojačani sunarodnjacima iz Republike Srpske oko 25. minute počeli su bacati stolice, upaljače, kamenje i tko zna što još na gostujuće navijače, koji im nisu ostali dužni bez obzira što ih je bilo tek oko tisuću na prepunoj Marakani, kapaciteta 60.000. Tamošnja žandarmerija bila je pod stalnim pritiskom interveniranja prigodom kojeg nisu poštedili ni jedne ni druge navijače. Svi su dobili svoju porciju pendreka. Također je zanimljiva činjenica da je režiser utakmice izbjegavao prikazivati nerede na tribinama.

Još jedna nevjerojatna stvar je i to da su državljani države u kojoj žive išli na gostujuću utakmicu navijati za domaćina. U njihovoj se pak domovini cijelu noć slavilo. Najvatrenije je bilo u Banja Luci, Doboju i Bijeljini, gdje je pobjedu SiCG proslavljalo nekoliko tisuća navijača. Nažalost još jedna stvar koja je bila vrlo bolna transparenti su srpskih navijača poput: 'Hvala Ratko', 'Nož, žica, Srebrenica' i 'Srpska Bosna', dok su BH navijačima na ulazu oduzeti svi transparenti, ali su zato uspjeli unijeti turske, te još neke zastave s islamskim simbolima.

Eh da gol je zabio Mateja Kežman u 7. minuti utakmice, ali se to sada i ne čini tako važnim.