Slučaj srpskih Novosti, koje se igraju s emocijama u Hrvatskoj kako bi dobili nekakvu reakciju, pokazala je da u ovoj Lijepoj našoj, koliko je već lijepa, sve ide u tri fine. Da bi se razlučilo što se tu događa, potrebno je segmentirati slučaj na dva razdoblja.

1. Objava

Uredništvo Novosti sjetilo se pad MiG-ova iskoristiti na dvojben način, znajući kako će takva naslovnica kakva je sad već dva puta objavljena izazvati baš ovakve reakcije kakve je i izazvala. Da odmah budemo načisto, ovakve reakcije javnosti u potpunosti su normalne i mogle bi se očekivati u državama koje su mnogo naprednije od naše. Samo zamislite kakve bi reakcije bile u Njemačkoj na naslovnicu koja bi o nekom požaru govorila da je "gorilo kao u Dresdenu 45-te"... Ili u Japanu da se to poistovjeti s jutrom 6. kolovoza 1945. godine u Hirošimi. Vjerujte, i tamo bi te redakcije čuvale policije. Naslovnica Novosti jednostavno je neukusna i na granici između slobode izražavanja i govora mržnje, baš u onom području u kojem se pametni ljudi neće dirati tog pitanja jer je delikatno. S jedne strane nije daleko od spaljivanja Kurana na 11. rujna, za što bi se u Hrvatskoj po kratkom postupku dobilo jedna do tri godine hlađenja u zatvoru, a s druge strane nije daleko niti od objavljivanja karikatura Muhameda, za što bi u Hrvatskoj dobio ništa dana zatvora. No, obzirom da službene vlasti koje reagiraju u ovakvim slučajevima nisu reagirale, svatko s malo soli u glavi zauzet će stav kako je naslovnica ostala s ove strane slobode izražavanja, samo gledajući crtu koja to razdvaja s govorom mržnje. Ukratko, naslovnica za koju se može kazati da je glup i bijedan pokušaj kopiranja Ferala iz devedesetih. Niti su Novosti taj kultni Feral, niti su ovo devedesete, pa i Feral je izgubio svoj smisao nakon 2000. godine. No, pravo na glupe naslovnice zagarantirano je zakonima i raznim poveljama. Inače bi većinu domaćih novina mogli zabraniti.

2. Reakcije

Kako već napisano bijaše, "službeni organi" šutiše o ovome, i neka halabuka, ako ćemo pravo, nije se bila digla dok se nije javio „borac za ljudska prava“ Ivan Zvonimir Čičak. Taj primarni borac za svoja prava istaknuo je da su Novosti ovakve i onakve i da neće on plaćati to smeće i bla bla, manje-više proglasio ih četničkim smećem, samo u jako tankom celofanu. E, možda bi se Ivan Zvonimir Čičak (u daljnjem tekstu Zvone) kao građanin mogao pozivati na slobodu izražavanja kada smatra Novosti smećem i provokatorima. No, Zvone Čelnik HHO-a na to nema pravo i time je možda zabio posljednji čavao u lijes te nekad smislene organizacije. Hm, možda sam u krivu, vjerojatno je te čavle davnih dana pozabijao, ako ćemo pravo. Ali, hajde, zar je netko od Zvone očekivao pametan potez? Ja svakako nisam. Onda slijede reakcije MORH-a i Glavnog stožera i tu se pojavljuje bit problema. Gospoda koja mukom zamučaše nakon pada aviona i koji tupe o nekoj istrazi, koja je sad već vječno u tijeku, iako se točno zna zašto su avioni pali, sada bi se dok smišljaju što o tome dati javno, žele malo baviti i uređivanjem novina. Javna je tajna da ministar unutarnjih poslova na uređivačku politiku dva velika dnevna lista ima, hm, ajmo to tako nazvati, veliki utjecaj, pa su se valjda u MORH-u i vojsci odlučili slijediti taj utabani put. Predsjednik Ivo Josipović prema mom skromnom mišljenju pametno je napravio kada je istaknuo kako ne treba zaoštravati odnose dva naroda lošim naslovnicama, pozivajući se tu ne na zakone već na zdrav razum, ali je napravio jedan gaf. Ministra Branka Vukelića ne može pozivati na raport, jer je ministar politička pozicija, ali je zato generala Josipa Lucića trebao pošteno izribati.

Sve u svemu kada se zbroji, svu ovu buku u medijskom prostoru zapetljala su dvojica ljudi. Jedan koji je odlučio lošim humorom provocirati Hrvate, iako nikada nije prihvaćao i razumio niti dobar niti loš humor na račun Srba, te jedan "borac za ljudska prava", a inače nepravomoćno osuđeni klevetnik. Pored toga, Zvone često viče kako ne želi on to plaćati iz svog džepa. No, on je baš kako bi smanjio davanja državi u jednom izdavaču u državi na honorarnom ugovoru, tako da njegovi novci u proračunu ne znače mnogo Ministarstvu kulture, koje financira Novosti.

P.S. Samo za malo faktografije ... Kod Šibenika onog mitskog dana nisu pala obadva, nego samo jedan. Drugi je bio oštećen, ali se dovukao do baze prema relevantnim povijesnim iskazima.