Za početak bacite pogled na ovo:

RESTORAN U S.D. "CVJETNO NASELJE"
LINIJA I
ručak 11.00 - 16.00
večera 17.30 - 21.00

LINIJA II
doručak 7.00 - 10.00 (subotom 8.00 - 10.00 )
ručak 12.00 - 15.00
večera 17.30 - 20.00

SLASTIČARNA
7.30 - 21.30
pauza 10.30 -11.00  i  od 17.00 - 17.30
nedjeljom ne radi

Radno vrijeme menze koje vidite preuzeli smo sa službenih stranica SC-a (www.sczg.hr) u najmanju ruku je upitno, jer svatko tko je ikada pokušao ponedjeljkom ručati zna da menza ne radi tim danom za doručak i ručak. Ipak, na vratima "Restorana S.D. Cvjetno naselje" lijepo piše da "restoran" ne radi ponedjeljkom za doručak i ručak, pa se nećemo ljutiti. Osim ovoga, primjećujemo još jedan bitan propust na službenim stranicama SC-a koji se dodiruje "Restorana u  S.D. Cvjetno naselje", a taj je nešto ozbiljnije prirode. Otkrit ću vam da je definitivno vezan za dragu nam i, u posljednje vrijeme, često spominjanu - meningokoknu sepsu.

Naime, iako se radi o službenom "restoranu" SC-a, na službenim stranicama, ni do dana današnjeg, ne postoji niti jedna riječ o nedavnoj hospitalizaciji službenice spomenutoga "restorana", a niti postoje upute studentima kako bi oni mogli zaštititi vlastito zdravlje. Ukoliko sam pogriješila, molim upravu SC-a ili nekog drugog da me ispravi.

Obavijest o nestanku struje koja se može naći od 18.3.2005. u okviru SD "Cvjetno naselje" nije bila onog tipa kao obavijest koju danas možemo naći na prekrasnom plavom papiru ovećeg formata gdje se upozorava studente da pripaze na vlastito zdravlje (postavljena nakon reakcije medija na činjenicu da je kuharica iz "restorana" hospitalizirana, a govori o - meningokoknoj sepsi). Struje doista 17. ožujka 2005. na Cvjetnom naselju nije bilo u mnogim kafićima i dućanima, ali samo prijepodne, dok restoran nije radio niti popodne. Zanimljivo je i da je u studentskim sobama prijepodne toga dana bilo struje, barem kako saznajemo od stanara. Osim toga, zamislite menzu bez agregata koji štiti brojne škrinje i hladnjake u menzi. Što se onda dogodilo sa svom hranom u škrinjama i frižiderima pošto je cijelog tog dana menza bila bez struje. Logično je onda zapitati se: "I sada oni tu pokvarenu hranu prodaju nama?".

Vera Žebec - inspektorica na Odjelu prehrane u SD-u "Cvjetno naselje" - tvrdi da su poduzete sve preventivne mjere. (Ja pitam: "Kada točno, dan, sat, minuta i koje, te na koji način?"). Kaže i da kuharica nije radila sa hranom već je samo zapisivala recepte i gledala kako se hrana priprema, što je pomalo apsurdna izjava ukoliko zbrojimo mjesece koje je praktikantica provela u menzi (od rujna 2004.).

Ono što želimo, jest službena izjava o točnom datumu i vremenu raskuživanja menze; da menze, ne "restorana". Osim toga, koliko je trajalo raskuživanje, na koji način je bilo provedeno i, ponovno ponavljam, zašto studente nitko nije obavijestio, te zašto nije zakazan sastanak na kojem bi stručnjaci Zavoda za javno zdravstvo javno predočili rezultate nalaza i poduzete mjere. Zašto je menza čitavog dana 17. ožujka 2005. bila zatvorena? Možda je tada bila raskuživana, ali zašto nije bila raskužena odmah po dojavi da praktikantica iz menze ima meningokoknu sepsu? Sjetimo se da je ona hospitalizirana još 13. ožujka 2005. godine.

S obzirom da postoje, statistički gledano, medicinski gledano, šanse za razvoj epidemije (iako male, ali postoje) smatram da je uprava SC-a morala omogućiti testiranje svih ljudi koji to žele, a koji su bili u izravnom ili neizravnom dodiru s bilo kime tko je jeo u dotičnoj menzi ili posjetio dotičnu menzu u "kritičnim trenutcima". Osim toga, uprava SC-a bila je dužna angažirati dežurnu stručnu službu u SD "Cvjetno naselje" koja bi bila osposobljena pružiti informacije svim zainteresiranima o meningokoknoj sepsi, te hitno intervenirati u slučaju da se simptomi iste bolesti pojave među studentima. Time bi se izbjegao pritisak na ordinaciju dr. Mirele Vuković u SD "Cvjetno naselje".

Posjetila sam brojne Internet stranice želeći saznati više o tome jesam li i ja kao tog doma i redoviti posjetitelj menze istoimenog doma u opasnosti po zdravlje. Pogledajmo što sam pronašla:

"Od meningokokne sepse u Splitu umrla osamnaestomjesečna djevojčica ... Epidemiolozi su kemoprofilaksu, osim članovima najuže obitelji nesretne djevojčice, podijelili i ostalim osobama koje su bile s njom u kontaktu."  (www.vjesnik.hr)

"Prošli tjedan smo svjedočili još jednom fatalnom ishodu meningokokne infekcije moždanih ovojnica. Nažalost, razvoj meningokokne sepse je fulminantan te dijagnoza i terapija često stižu prekasno ... Meningokoki su uobičajeni stanovnik nosa i grla, a prenose se kašljanjem, kihanjem ili poljupcem."  (www.poliklinika-analiza.hr)

To su dakako samo neke od brojnih članaka koje sam pronašla, a iz kojih se da naslutiti da stvar možda i nije tako jednostavno držati pod kontrolom.

Evo i nekoliko pretpostavki:
1. Oboljela praktikantica mogla je pričati sa drugom zaposlenom osobom iz menze.
2. Ta druga zaposlena osoba iz menze, s kojom je praktikantica mogla pričati, mogla je doći u doticaj sa hranom koja se poslužuje studentima.
3. Ta druga zaposlena osoba iz menze, s kojom je praktikantica mogla pričati, mogla je stupiti u direktan kontakt sa studentima koji su "tih dana", odnosno, u "kritičnim trenutcima" jeli u menzi.
4. Ta druga zaposlena osoba iz menze mogla je biti prenositelj bolesti koja se kod nje nije razvila.
5. Studenti koji su jeli u menzi tih dana mogli su se zaraziti putem toplinski neobrađene hrane (salata, voće), do koje je mogla doći klica bilo koje zaražene zaposlene osobe iz menze kod koje se bolest nije razvila.
6. Studenti koji su jeli u menzi potencijalni su kliconoše, pošto inkubacija bakterije traje od 2-    7 dana.

Pa sad ti gledaj ...