Što spaja Međimurce i američke redneke? Između ostalog i sklonost bizarnim natjecanjima. Dok se redneci na pivskim stomačinama bacaju u blato i ispijaju goleme količine piva, njihovi međimurski kolege nose slamu, potežu konop i ispijaju gemište. I ne budimo licemjerni, svi mi manje više u slobodno vrijeme ispijamo gemište, pive ili što god, no preko čitave zadnje stranice objaviti afirmativni tekst o alkoholizmu, bogami, nije najpametnija stvar na planetu. Jasno, u ovoj finoj državi postoji niz nelogičnosti pa se tako i naši nogometaši zalažu za sport i zdrav život dok na dresovima nose kojekakve pivovare učeći klince od malih nogu što pije pravi muškarac.

Tom antilogikom poveo se i Večernjak pa sad svaki klinac može vidjeti kako se u općoj tabloidizaciji medija postaje zvijezda. Dosta je imati ovakav "neobičan talent" pa da te uslikaju u novinama i predstave kao proslavljenog olimpijca "Štrigovskih noći i Vikenda pod Štrigovačkom". Međutim, ono što svakom klincu nije jasno je to što se sa "neobično talentiranim" 24-godišnjakom desilo 20-ak minuta nakon što je postao najbrži vinopija. Čisto sumnjam da se nije pobljuvao k'o đubre i čisto sumnjam da se sljedeće jutro probudio zdrave glave.

Večernjakov heroj je nakon ohrabrenja ponosnog oca najavio i napad na Guinnessovu knjigu rekorda, a jedina razumna osoba u tekstu o najperspektivnijem besmislenom talentu jest djevojka ispičuture koja je mladića upitala "Kaj ti je to trebalo?". Doduše, djevojka je sudeći po tekstu ispala zadnja krava koja se gura gdje joj nije mjesto. Među muškarčine koje su sposobne popiti. I to gle uspjeha u 17 sekundi preko litru i pol kiseliša! Eeeej, kakav domet, a?