Anders Behring Brevik - kršćanski fundamentalist i islamofob 

Nakon što je ubio 85-ero djece u dobi između 14 i 18 godina Andersa Behringa Brevika uhitila je policija. Navodno je tada policajcima rekao "Ovo je tek početak". Čega?

Odgovor smo pokušali dokučiti iščitavanjem njegovih komentara objavljivanih od rujna 2009. godine do listopada 2010. na desničarskom sajtu Document.no. Nakon dvostrukog masakra, u Oslu gdje je Brevik bombom raznio sedmero ljudi te na otoku Utoya, njegovi su politički komentari prevedeni na engleski jezik. Želite li ih čitati u izvornom obliku možete ih naći na ovom linku. "Političke misli" koje je Brevik izložio upućuju na zaključak da je udario na dva ključna uporišta svoje frustracije.

Prvo je većina koja je opredijeljena za multikulturalizam, što je i stav službene norveške politike kojoj se Brevik protivi. To objašnjava napad na zgrade državne uprave. Druga, očigledno veća frustracija, jest obrazovanje mladeži prema njegovim islamofobnim, nacionalističkim, rasističkim "vrijednostima", koje on objedinjava pod nazivom "kulturni konzervativizam". Inače, ubojica se strogo ograđuje od rasizma i nacionalizma, ali time ulazi u kontradikciju s uvjerenjima koja analizira i crpi iz straha od stvaranja "Eurabije". Knjigu Fjorda Mana "Poraziti Eurabiju" smatra savršenim božićnim poklonom za obitelj i prijatelje.

'Ne možemo prezirati mlade ljude zato što im nedostaje ideološkog treninga' 

Jedna od ključnih točaka borbe za njegove ideale je obrazovanje mladih. Laburisti, u njegovom žargonu "kulturalni marksisti" imali su to u ljetnom kampu na otočiću Utoya.

Poprište masakra - otok mladih Utoya

"Ključno je da konzervativne intelektualne snage pruže (neslužbeni) političko-ideološki trening našoj mladeži staroj između 15 i 25 godina. Tko će drugi to učiniti? Ne možemo prezirati mlade ljude i odbijati prići im zato što im nedostaje ideološkog treninga, nego je NAŠA odgovornost da im ga osiguramo", piše Brevik 14. rujna 2009. godine.

Kulturmarksističkih novinara je 98 posto

Cilj mu je bio organizirati pokretanje konzervativnog lista koji bi se distribuirao i internetom, i u kojem se ne bi smjela "ponoviti greška iz 70-ih - infiltracija kulturmarksističkih novinara". Njih je u Norveškoj, prema statistikama Andersa Behringa Brevika, 98 posto, dakle velika većina.

"Norveški novinari su dobili rat protiv Naprednjačke partije. Uspjeli su smanjiti potporu za 6 posto u četiri tjedna intenzivnih napada. Uspješna medijska blokada, pobuna (muslimana) u Francuskoj, Britaniji i Švedskoj zapečatila je sudbinu i cijenu pobjede socijalista. Ovo je naša krivica zato što nismo uspjeli stvoriti kulturalno konzervativni medijski kanal s nacionalnom distribucijom", komentira ubojica 15. rujna 2009.

Ubojica na otoku Utoya

U zadnjem postu na Document.no kritizira urednika bloga što planira angažirati novinara i davati mu plaću jer vjeruje da bi taj posao dobio netko tko je zadojen kulturmarksizmom.

Zašto su marksisti prevladali

Marksistima priznaje da su imali nekoliko ključnih popularnih platformi koje su im osigurale pobjedu pa ih 13. rujna nabraja:

- Seksualna liberalizacija (slabljenje crkve, morala, patrijarhata, jezgre obitelji, nataliteta)

- Feminizam - pozitivni i negativni učinci (slabljenje crkve, patrijarhata, jezgre obitelji, nataliteta)

- Prava radnika - pozitivni aspekti

- Liberalizacija droga, alkohola i zabave (slabljenje jezgre obitelji, morala, nataliteta)

- Multikulturalnost - prodano kao uvođenje uzbudljivih ponuda hrane i iskustava (negativni aspekt: masovna imigracija, Islam, getoizacija i enklavizacija, zločini, ubojstva, silovanja, pljačke, nasilje, slabljenje identiteta, kulture, zajednice, nacije itd.)

Zašto su 'njegovi' u zaostatku

Maštao je o osnivanju europske inačice američke Čajanke, odnosno Tea Partyja. Nudio je svoju logističku pomoć i novac.

Pozivajući se na mišljenje jednog od savjetnika u britanskoj vladi, koji je izrazio mišljenje da je otvaranje britanskih granica useljenicima dio plana da se ponize protivnici imigracije među desničarima, piše sljedeće:

"Ovo dokazuje kako dio motivacije za masovnu imigraciju nije zasnovana na humanizmu, već je posljedica izravne mržnje prema konzervativnim vrijednostima ljudi poput nas, kulturalnih konzervativaca. Ogroman dio tih ljudi mrzi Europljane i žele uništiti Europu multikulturalizmom. Multikulturalizam je protueuropska ideologija mržnje stvorena kako bi uništila europsku kulturu - tradicije, identitet, kršćanstvo i nacionalni suverenitet. Njegov cilj je utopistička marksistička superdržava. Da bi to postigli, prvo svi Europljani moraju biti istrijebljeni. Naravno da postoje i iskreni humanisti (koji su samoubilački naivni), ali smatram da je daleko veći broj onih kulturalnih marksista (multikulturalista) s izravnim namjerama iz mržnje".

Tko je neprijatelj i kako se protiv njega boriti?

Njegova statistička skica "oponenata konzervativne doktrine" izgleda ovako:

Kulturalni marksisti: 30 posto (imaju namjere iz mržnje)

Suicidalni humanisti: 65 posto (naivni)

Kapitalistički globalisti: 5 posto (pohlepni)

Pita se je li itko (ovako) pokušao tumačiti namjere protivnika njegove struje, jer bi to "moglo biti relevantno za mogući budući nirnberški proces".

"To je, naravno, teško dokazati zato što gotovo svaki kulturni marksist koristi potrošeni humanistički alibi", priznaje. Piše i kako "djeca beskrajno naivnih marksista često završavaju kao žrtve" onih koje njihovi roditelji naivno brane.

Osnovne doktrine kulturnog konzervativizma

U jednom od komentara nabraja uporišne točke političkog djelovanja, doktrine kulturnog konzervativizma.

Kritika multikulturalizma (anti-kulturmarksizam)

Antirasizam

Potpora Naprednjačkoj partiji

Potpora Izraelu (podrška kršćanima u Armeniji, kulturalno konzervativnim Indijcima, pomoć u uspostavljanju kršćanske države Biafre u južnoj Nigeriji i potpora uspostavljanju kršćanske države u Sudanu, potpora Rusima, Tajlanđanima, Filipincima i Kinezima u borbi protiv Džihada).

Anti-UN

Anti-EU

Kritika kulturmarksističkih medija (svih)

Zalaganje za slobodno tržište

Zalaganje za kršćanstvo

Antirasizam se, kako smo već spomenuli, stalno provlači kroz njegove tekstove, ali tolerancija se ne spominje nigdje. Kršćanstvu, neprestano ponavlja, prijeti opasnost od multikulturalizma i Islama. Ali, o Islamu ne govori kao o vjeri, što se vidi iz njegovih razmišljanja o Izraelu.

Islam je politička ideologija

"Mnogi kulturni marksisti gledaju na Izrael kao 'rasističku' državu. Kulturalni konzervativci se s tim ne slažu jer vjeruju da je tamošnji sukob utemeljen na islamskom imperijalizmu i da je Islam politička ideologija, a ne rasa. Kulturalni konzervativci vjeruju da se Izrael imao pravo braniti od Džihada".

Marksisti, po njemu, izbjegavaju činjenicu da se u svijetu vodi 40 Džihada i smatraju da se radi o 40 etničkih sukoba koji nemaju veze s Islamom.

"Marksistička teorija je vrlo oskudno koncipirana. Na primjer, takozvani bosanski Šveđani su etnički Srbi. Jedina stvar koja razdvaja te dvije grupe je Islam. Primjeri su brojni", piše dalje.

Žali za Libanonom čije je stanovništvo 1911. godine bilo pretežno kršćansko, 90 posto, a danas ondje živi 75 posto muslimana. U Oslu živi između 20 i 25 posto muslimana, a u Marseillesu 38 posto. Brine ga i što je na Kosovu živjelo 40 posto muslimana, a 2008. godine se taj postotak narastao na 93 posto.

Protestante pripojiti Vatikanu

On sam je, navodi 9 prosinca 2009., protestant po svojoj slobodnoj volji. Krstio se u 15 godini, ali sada smatra da je protestantska crkva "sprdnja - sa svećenicima koji u trapericama protestiraju za Palestinu". Jedini spas vide u vraćanju korijenima - spajanju s katoličkom crkvom. Planira i povezivanje svojih istomišljenika s konzervativnim strujama u Crkvi.

Jedno od rješenja - zone bez muslimana

S optimizmom govori o zonama oslobođenim od muslimana - "Islamic no-go zone", koje se množe kako u Oslu tako i u Europi. U tim se zonama ne-muslimani mogu zabavljati, izražavati slobodno u religioznom, kulturnom i seksualnom smislu, bez izravne prijetnje da će biti fizički ili psihički napastovani ili opljačkani od muslimana. Također, neprestano ponavlja pozitivne primjere monokulturalnih društava u Japanu, Tajvanu i Južnoj Koreji, koji su multikulturalizam odbacili 70-ih godina.

"Nabroj mi JEDNU državu gdje je multikulturalizam uspješan, a da je Islam uključen?", piše na Staru godinu 2009. Larsu M.

Frustracija uspjehom ljevičara

24. siječnja 2010. kritizira Naprednu partiju, koju do tada hvali kao jedinu prihvatljivu političku opciju.

"Velika većina novih lica u Naprednoj partiji sada se sastoji od politički korektnih političara karijerista, a ne idealista koji su spremni preuzeti rizik i raditi za svoje idealističke ciljeve", piše on tada. Smatra komičnim što, iako su bavili sva načela u kantu za smeća i smanjili političku borbu još uvijek predstavljaju "gorući brend u javnosti, koji je ismijavan, napastovan i izoliran od humanista-marksista". Njima se sad, pak, divi.

"Gajim veliko poštovanje prema marksističko-humanističkim mrežama u Norveškoj koje su sposobne optimalno upotrijebiti svoju moć kroz snagu umnažanja i suradnje. Suludo su radišni, vješti u konsolidaciji i marljivi i većina desničara imaju puno za naučiti od njih".

Nacizam je ideologija mržnje, ali...

17. veljače 2010. izjednačava Islam s nacizmom i marksizmom, nazivajući ga ideologijom mržnje. Spominje argument da je većina muslimana zapravo umjerena i pita se treba li onda tolerirati i umjerene naciste. Smatra da svaki umjereni musliman kojemu nemusliman, primjerice, ne dozvoli ulazak u klub može postati konzervativan. Iznosi još jednu u nizu statistika.

Islam je u povijesti uzrokovao smrt 300 milijuna ljudi.

Komunizam je u povijesti uzrokovao smrt 100 milijuna ljudi.

Nacizam je u povijesti uzrokovao smrt 6-20 milijuna ljudi.

Lupiga.Com