Kako sam osvojio 32.000 kuna na Milijunašu
 

Najkraće rečeno, tako što sam falio pitanje za 125.000 kuna. Međutim, ima i duža verzija. Za takvu verziju, potrebno se vratiti mjesec i po dana unatrag, u vrijeme kad je zazvonio mobitel dok sam se sa Prvićem vraćao kući iz vrtića.

Prekrasna, bogobojazna hostesa na svom brzom zagrebačkom u gotovo 15 sekundi sve je rekla. I da je sa Milijunaša, i nešto o propozicijama, ubacila je tu i Hermana Bollea, katedralu, termine i štošta drugo. Sjećam se samo da je moj odgovor bio 12.500 iako nisam znao što je pitanje. Međutim, znao sam da je riječ o prekrasnoj hostesi jer sam imao erekciju. To je pouzdan znak.

Čim su mi javili da sam unutra, započeo sam sa visinskim pripremama. Glupo je pojaviti se u metropoli nepripremljen, kaj ne? Uglavnom, impresionirao me Zagreb. Toliko semafora, široke aleje, velike zgrade. Neke od njih i po 6 i 7 katova. Pa i više.

Ipak, sve to bilo je ništa prema ogromnoj zgradi na Prisavlju. Izgledala je tako moćno. Ja sam čovjek koji ništa ne propušta slučaju. Ja sam tip čiji otac 40 godina nikad nije zakasnio na posao. Iako mi je rečeno da tamo moram biti u 10.30, već u 9.30 približavao sam se toj kozmogenskoj instituciji. Sjeverni ulaz u zgradu ogroman je i djeluje impresivno. E tu je proradio moj špijunski gen i odmah sam pomislio: Bože, Bože ovo je sigurno neka klopka za nas nevične iz južnih provincija. Zato sam vješto preskočio žice od tramvaja i krenuo oko zgrade. Želio sam pregledati svaki kutak da ne bi bilo nikakvog iznenađenja. Usput sam zastao na obalama Save i pomolio se riječnom duhu da mi da snage i kuraje.

Mjesto na kojem je bilo okupljanje natjecatelja zove se "Intim bar" mada mi baš i nije najjasnije što je intimno u socijalističkoj ikonografiji ranih 80-ih? Ogledao sam se oko sebe i zaključio da potencijalni natjecatelji izgledaju dosta gluplje od mene. Ako je to moguće. Vidio sam i jednu mrak pičku ali se poslije ispostavilo da je samo pratnja. A nije bila ni pička.

Na samom početku – problemi za mene. Iako u dosadašnjom vijeku trajanja Milijunaša nije bilo diskvalifikacije natjecajtelja, meni se to zamalo dogodilo zbog jednog sasvim prozaičnog razloga – moja pratnja nije bila u mogućnosti biti s menom svo vrijeme. Gospodja urednica kojoj bi rado poručio da je nabijem na kurac kada ne bi bilo opasnosti da me tuži pa joj zato neću reći da je nabijem na kurac, bila je vrlo neugodna, puna sebe i jako, jako bučna. Ali dobro, vidio sam i gore.

Najveću tremu imao sam na probi. Jako nisko postavljena tastatura postavljena za kepece stvarale je određene probleme ali tako je bilo svima. Osim kepecu preko puta mene. Prvi put bio sam 5. Pa onda 8. Ali čekao sam SVOJE pitanje. "Poredaj po abecedi". Znao sam da nitko ne može biti brži od mene ako bude takvo pitanje. I bilo je. Kolegicama pored sebe sam ponudio okladu da ću biti najbrži. Samo su se šeretski nasmijale i otklonile takvu ponudu. A bio sam najbrži.

Bio sam najbrži i kasnije kad je jedino bilo bitno. Nakon što sam odradio svoje nisam čekao da Tarik objavi tko je najbrži nego sam čekao da prozove mene. Naprosto sam znao. Prije odlaska na vruću stolicu upitao sam Tarika ima li tremu. Zbunio sam ga na trenutak a onda je umro od smijeha. Mislim da sam ga time kupio. Time i prezimenom a oni koji su gledali znat će o čemu govorim

Uglavnom, tremu nisam imao, pitanja su mi bila relativno zajebana (ali zajebana su sva ona na koja ne znate odgovor, zar ne). Sve je završilo mojim nerezonskim kockanjem na pitanju za 125.000 jer zaista nisam imao nikakvih indicija o možebitnom točnom odgovoru.

Poslije nastupa, išao sam lokati sa svojim jockerima. Bile su tu i neke napalm djevice, gruppie djevojke i još neke obožavateljice. Mislim da smo pili negdje u Zagrebu jer mi se učinilo da sam vidio rijeku. Veliku šporku rijeku.

Neobično je gledati sebe na televiziji. Skužite da ste ćelavi i više nego što bi to sebi htjeli priznati, skužite i štošta drugo zbog čega vas uhvati letargija ali 32.000 kuna vas vrate u stvarnost.

Kakva je moć medija, najbolje se vidi na jednom primjeru. Naime, u emisiji sam, slijedeći Tarikov stil zajebancije, rekao da skupljam sličice životinjskog carstva, da mi ih broj 67 i čudnovati kljunaš. Naravno da ne znam što je broj 67. a ni kljunaš mi ne fali. Svatko onaj koji drži do sebe mora imati kljunaša.

U dva dana imao sam 30-ak telefonskih poziva iz cijele Hrvatske. Ljudi masovno nude sličice. Jedna bakica iz Zagreba je toliko oduševljena mojim nastupom pa kaže da će mi nabaviti sve sličice koje mi fale. Neko dijete me nazvalo samo da mi kaže da broj 67 nije kljunaš nego smuđ. Došli su i brojni mailovi na mog poslodavca ;) Ne znam kako su ljudi došli do mog broja telefona ali samo zamišljam što bi se dogodilo da sam rekao da mi je kurac 28 cm. Što i jest ali to nije tema ;)

Vrhunac svega bio je jučerašnji poziv iz Kraša koji, dirnuti mojim nastupom, šalju "slatki paketić" kao znak pažnje. Pa u redu. Bio sam im dobra rekla makar nesvjesno.

Uglavnom, ja sam sada zvijezda južnih provincija. Svugdje pijem đabe, mlađe djevice nude mi se na oltaru požude, žele baš da ih ja razdjevičim. Dobio sam godišnji odmor 2 mjeseca a puštaju me i u bolnicu kad nisu posjete. Danas je treći dan i slava jenjava. Moram na neki novi kviz. Recimo Karika bi bila sasvim prihvatljiva. A mislim i da bih mogao opaliti Danijelu.

Koristim ovu priliku da se zahvalim i svojim jockerima, Vama poznatim virtualnim ljudima. Možete ih naći na ovim adresama:
http://whatever.blog.hr
http://starosjedilac.blog.hr
http://porto.blog.hr (nakadno otkazao jer njegova mala kovrčava ne voli da se porto druži sa barabama iz južnih provincija)

A ja...ja sam http://herostrat.blog.hr ali to znate. Svatko tko drži do sebe - zna! ;)

Izvor: www.bestseler.net, blogerski online magazin za kojega pišu, po mom skromnom sudu, najpismenija i najpromoćurnija pera hrvatske blogosfere. Svakako obratite pozornost!