Hrpa ljigavaca koji defiliraju hrvatskim nogometom "tvore" Hrvatsku nogometnu ljigu! Jedan od vodećih "tvor(aca)" je, svakako, trener Miroslav Ćiro Blažević. Šta taj sve neće (iz)lupetati, glumiti, izigravati, samo kako bi stalno bio u žiži zanimanja javnosti. Da je nakon osvojenog trećeg mjesta s hrvatskom reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. otišao u zasluženu mirovinu, ušao bi u legendu. No, sujeta i megalomanija mu to nisu dopustili pa od tada uglavnom reda neuspjehe: s hrvatskom reprezentacijom se nije uspio kvalificirati na Europsko prvenstvo 2000. godine, a loše je startao i u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo dvije godine kasnije, nakon čega je morao otići s izborničke funkcije. To mu je toliko teško palo da je nerijetko medijski napadao i kritizirao svoga nasljednika na toj funkciji Mirka Jozića, a onda i Otta Barića.

Potom je preuzeo reprezentaciju Irana, s kojom nije uspio izboriti nastup na SP. Slijede neuspjesi u treniranju slovenske Mure s kojom je, uglavnom, gubio utakmice, dok je s švicarskim Xamaxom ispao u drugu ligu. Trenirajući Varteks nije u dvije sezone uspio izboriti niti učešće u Inter-toto kupu, a kamoli u Kupu UEFA. Ostat će, dalje, upamćen kao jedan od najneuspješnijih trenera u povijesti Hajdukovih sudjelovanja u europskim natjecanjima - sramni porazi u dvomeču s mađarskim Debrecenom (0:3 u gostima i čak 0:5 u Splitu). Ćiro je tvorac još nekih neslavnih rekorda: njegov Varteks je u prvenstvenom srazu u Splitu bio poražen 0:6 od Hajduka, a isti je poraz u Kupu doživio i njegov sadašnji klub Zagreb od Slaven Belupa u Koprivnici. U crni Ćirin niz, svakako, treba ubrojiti i ispadanje Zagreba u prvom kolu Intertopo kupa od albanske Vlaznije. No, sve navedeno ne sprječava poltronske (ne)sportske novinare da Blaževića i dalje nazivaju "trenerom svih trenera".

Još gori od sportskih neuspjeha su Blaževićevi verbalni ispadi u kojima svoje izjave o nekome ili nečemu mijenja i za 180 stupnjeva. Uzmimo samo njegovu toplo-hladnu priču s Dinamovim izvršnim dopredsjednikom Zdravkom Mamićem, koji je čak otjerao Ćiru iz kluba nakon osvojene titule državnog prvaka, navevši kako smijenjeni trener za to nije imao nikakve zasluge. Nakon toga su jedan drugoga više mjeseci častili najpogrdnijim epitetima, a Ćiro je i tužio Mamića za prijetnju. No, na suđenju je okrenuo ploču i rekao za "Maminja" kako se radi o "jednom od najhumanijih ljudi koje poznaje"!

Još je jedan moćni čovjek (čitaj: opskurni lik) hrvatskog nogometa - Igor Štimac imao dramatične (volim te - ne volim te) odnose s Ćirom. Blažević ga je, naime, bio izostavio s prvog popisa igrača za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, zbog čega mu je Štimac sve i svašta "sasuo" u medijskim izjavama. Ćiro je, onda, odjednom promijenio svoju odluku pa mu je i Štimac postao "šin". Miroslav Blažević je "prijateljsko-neprijateljske" osjećaje dijelio i s Ivom Pukanićem iz "Nacionala", koji mu je čak u jednoj TV emisiji, na njegovu digresiju: "Ja sam s reprezentacijom treći na svijetu", uzvratio: "Ti si, Ćiro, treći dupeuvlakač predsjedniku Tuđmanu". Blažević je, inače, u svome dodvoravanju dr. Franji išao i tako daleko rekavši da mu se on "opravdano miješao u sastav reprezentacije", natjeravši ga, između ostalog, da povede vratara Dražena Ladića na SP u Francuskoj. S tim u vezi možemo navesti kako je i inače ostalo sporno tko je sve tada Ćiri sastavljao momčad.

Za njega mnogi nogometni poznavatelji ističu kako je loš strateg, ali dobar motivator. On je do sada u više navrata nakon nekog neuspjeha najavljivao ostavku, no onda je vrlo brzo, u skladu sa svojim karakterom, sve to povukao. Kad smo već spomenuli njegov televezijski nastup, prisjetimo se kako ga je Robert Knjaz uspio iznervirati u svojoj emisiji pričom o tome kako je Ćiro svojevremeno (dok je bio trener Prištine i "nudio" se Crvenoj Zvezdi) uplatio zajam za Srbiju (koji je, podsjetimo, bio raspisao Slobodan Milošević). U emisiji Aleksandra Stankovića "Nedjeljom u 2" Blažević je, pak, barem dva puta "nastradao". Jednom ga je "razgolitio" bivši predsjednik jugoslavenskog nogometnog saveza Slavko Šajber rekavši kako je Ćiro u svome životopisu, priloženom uz natječaj za izbornika jugoslavenske reprezentacije, između ostalog napisao kako su mu ustaše pobile članove obitelji. Sada, pak, ističe da su mu članove obitelji pobili partizani. Stanković je nedavno u svojoj emisiji, u tijeku rasprave o Blaževićevom "velikom hrvatstvu" predočio Ćirinu nekadašnju medijsku izjavu kako se ponosi svojim jugoslavenstvom.

Miroslava Blaževića su, inače, francuski istražni organi svojevremeno sumnjičili da je sudjelovao u namještanju rezultata utakmica zbog čega je kraće vrijeme proveo u pritvoru. Uz to, Blažević je i "na glasu" kako je u svojoj dugogodišnjoj trenerskoj karijeri protežirao neke igrače kako bi mogli naći angažman, a od čega je on, navodno, imao financijske koristi. S druge strane, prisjetimo se kako je, na primjer, rekao da će poderati svoju trenersku diplomu ako Robert Prosinečki postane nogometaš.

Među ljigavce hrvatskog nogometa, dalje, svakako spada i već spomenuti Zdravko Mamić. Čovjek sumnjivih poslovnih uspjeha (i bogatstva), također, svašta lupeta i radi. Jedna od njegovih čuvenih izjava je kako nema prodaje Dinamovih nogometaša, da bi se, onda, vrlo brzo na "zveckanje" milijuna eura "odrekao" usluga Eduarda da Silve i Vedrana Ćorluke. Kad se Dinamo prije nekoliko godina našao u Ligi za opstanak, "Maminjo" je u televizijskoj emisiji najavio kako će se povući s funkcije u klubu, no to obećanje je, naravno, vrlo brzo pogazio. Poznate su i njegove eskapade sa sličnim likom - Igorom Štimcem. Jedan o drugom su izrekli svakakve negativnosti, no onda su se u jednoj emisiji na Z1 televeziji gotovo "žvalili" komplimentirajući međusobno, a Mamić je Štimcu tada javno (po)nudio mjesto trenera Dinama. No, pod pritiskom BBB-a (ali i općenito velikog dijela zagrebačke javnosti koja o Štimcu u najmanju ruku nema pozitivno mišljenje) to je ubrzo morao povući, a onda su odnosi Mamić - Štimac opet zahladili pa sad konstantno pljuju jedan po drugom. Mamićevi odnosi s još jednim "opskurnjakom" - Renom Sinovčićem su, također, "srcedrapateljski". Sinovčić ga je optužio da se drogira, prijetio mu zbog izbacivanja Zadra u drugu ligu ... No, prije nedavne utakmice Zadar - Dinamo njih su se dvojica izgrlila i izljubila poput "najrođenijih". Sve to i ne treba čuditi jer su moralno i karakterno isti.

Igor Štimac je, pak, posebna priča. Lukaviji je, ali i "opasniji" od Mamića. U više navrata ga se teretilo za nasilništvo. Posebno je bio zanimljiv slučaj u kome ga je jedan mladić optužio za nanošenje teških ozlijeda, a onda je iznenada povukao taj svoj iskaz, rekavši kako vjeruje osobama koje su mu rekle da ga, eto, Štimac zapravo nije (is)tukao. Igor Štimac je, inače, bolesno ambiciozan pa tako želi biti i izbornik i čelnik nogometnog saveza, i hotelijer, i kladioničarski poduzetnik ... Kladionicu je "zatvorio" pa su ga poslovni partneri tužili zbog novčanog dugovanja. On se, dalje, bavi i prodajom nogometaša, a za "ligu 16" se svakako zalaže i zbog toga jer bi tada imao više prvoligaških igrača za prodaju. Mnoge (pa i one prljave) poslove za njega obavlja brat Damir, koji mu, očito, služi i kao potrčko. Mediji su objavili informaciju, a ta je priča došla i do USKOK-a, da je u prodaji Darija Srne (kao i još nekih nogometaša) sudjelovao i Novica Petrač, pravomoćno osuđeni otmičar (tada malodobnog) Tomislava Zagorca.

Štimac je, dalje, "na popisu" prijatelja Hrvoja Petrača, jednog od vodećih krim-bossova na hrvatskoj sceni. Za Igora Štimca su, inače, udruge za zaštitu ljudskih prava i pojedini mediji navodili da je bio jedan od organizatora progona Srba iz Splita, a on je na suđenju za ratne zločine u Lori u sudnici s ostalom publikom "navijao" za optuženike, koji su kasnije pravomoćno osuđeni. Zbog svega toga je, u najmanju ruku, bilo neobično slušati njegove (su)komentare utakmica na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, u kojima se ulizivao reprezentaciji Srbije, vjerojatno jer je i u tu državu planirao proširiti svoje poslovanje. Torcidaši su mu, između ostalog, posvetili transparent na kome je pisalo: "Ja ustaša, ćaća komunista". Štimac, inače, kao "velika Hrvatina", po vlastitom priznanju povremeno odlazi u narodnjački klub "Ludnica" (slušati cajke), a zbog jednog je tamošnjeg sukoba zaradio policijsku prekršajnu prijavu, kao i tužbu za nanošenje ozljeda jednom posjetitelju. U posljednje se vrijeme pojedini novinarski ljigavci silno trude "ispeglati" njegov imidž u javnosti. Radi se, uglavnom, o likovima koji govore ili pišu iz interesa, po narudžbi ... Posebno su, ljigavi pojedini stariji sportski novinari koji svoju ideologiju i politička opredjeljenja kreiraju prema "puhanju vjetra".

Ovaj tekst bi bio nepotpun bez spominjanja predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića. Prisjetimo se samo njegovih lupetanja o tome kako je namjerno dao autogol u dresu reprezentacije bivše države, zatim o Croatiji kao najkatoličkijem klubu ... Marković je, inače, vječito namrgođeni "namćor", a narcisoidnosti i bahatosti mu ne manjka pa tako, između ostalog, stalno govori kako će biti predsjednik saveza dokle god želi. Kao "veliki Hrvat", ovaj Bugojanac inače ima problema s hrvatskim jezikom, a često se koristi "tipično intelektualnim" izrazima poput "uradito", "napravito"...  

U cijelu ovu priču se svakako uklapaju i političari koji su klubovima oprostili silne dugove za porez te im toleriraju razne nepodopštine. U više je navrata, inače, bilo govora (pa i s mjerodavnih mjesta) o "kupovanju" sudaca, namještanjima utakmica, štimanju rezultata prema kladioničarskim koeficijentima ... "Menadžerstvom" - prodajom nogometaša se, uglavnom, bavi mafija, što je poznato policiji i Državnom odvjetništvu, no ni po tom pitanju se ništa ne poduzima, očito zbog viših interesa. Za ubojstvo nogometnog menadžera Dina Pokrovca policija sumnjiči "nogometne krugove", no istraga (tipično hrvatski) "tapka u mjestu". Bivši trener Hajduka Luka Bonačić, podsjetimo, nije želio svirati po notama nogometne mafije, pa je pretučen bejzbol-palicom, a naručitelji i počinitelji i ovog slučaja su, naravno, nepoznati. Dragan Marić, menadžer Ivice Olića, završio je, svojevremeno u gepeku automobila, tijekom "uvjeravanja" od strane "nepoznatih počinitelja", koji su mu uz to gurali cijev pištolja u usta, da proda navedenog nogometaša Dinamu ... Pojedini menadžeri, prema pričama mnogih nogometnih djelatnika, nad mladim igračima (i njihovim roditeljima) uspostavljaju gotovo robovlasnički odnos izrabljujući ih godinama ... 

Kad bi se makar dio negativnosti razriješio, javnost bi (u)vidjela ko sve vedri i oblači našim nogometom, koji je, pak, samo jedan segment bolesnog hrvatskog društva, kojim dominiraju likovi slični onima nabrojanim u ovom tekstu.