Ovako je nekako počeo razgovor iznenađenog novinara državne informativne agencije HINA-e i novog ministra vanjskih poslova Miomira Žužula sredinom prošlog tjedna. Pitanje odakle ministru, pa još i potpredsjedniku Vlade u jednoj osobi, broj dotičnog novinara, manje je bitno od onoga odakle mu pravo da se na opisani način obrati predstavniku tiska. Ali eto, obratio se, znamo što se događalo nakon toga pa kada smo konstatirali kako je to još jedno svjedočanstvo o tužnoj slici neovisnosti hrvatskih medija, možemo "mirno" prijeći na pitanje s kojom motivacijom Žužul postupa prema medijima na ovaj način.

Ocjena o tome koliko je Žužul nastupio impulzivno, iz čistog, povrijeđenog uvjerenja, a koliko smišljeno da izazove pomutnju u medijima koje vode ljudi postavljeni od Račanove vlasti, spada u domenu subjektivnog osjećaja promatrača. Jer dokaza ima i za jedno i za drugo. Prije svega, slične ispade su radili i čelnici prošle Vlade, a o onima prije koalicijske vlasti da i ne govorimo – oni nisu slali opomene s brifinga nego su navlačili uši u Uredu predsjednika. Dakle, riječ je o uhodanoj praksi da se nad nekim medijima zategnu uzde kada god vlast osjeti da tako treba. Otuda Hrvatsko novinarsko društvo može slati priopćenja o "nedopustivom upletanju politike u uređivačku politiku" koliko hoće, ali ništa se neće promijeniti.

Treba, prije svega, osvijestiti pitanje žele li mediji, koji su se našli na opisanom udaru, da se nešto promijeni? Što je jedna laka ofenziva potpredsjednika Vlade na urednika medija, možda čak i opravdana, u odnosu na povlastice, sigurnost i materijalna beriva koja državni mediji vuku na osnovu svog položaja. Dajmo dužnosniku zadovoljštinu, postupimo sukladno invektivama, pregrmimo i ovo, pa kako nam Bog da.

Političari to, s druge strane, dobro znaju, kao što znaju da bi privatizacijom i(li) potpunom profesionalizacijom državnih medija izgubili objekt svoje manipulacije. Ali nemaju li u tome određenog saveznika i u onom dijelu javnosti koji se s pravom boji da jedan medijski moloh Europapress holding proguta i ono što je ostalo na tržišnoj trpezi, pa politički nadzor nad dijelom medija smatraju manjim zlom?

Sve u svemu, "u slučaju Halo, Žužul je" ništa novo. Što bi rekao Đole "baza hoda oko našeg zavoda/ što to viču žalosne im majke/da bi čuli prave reči naroda/drugovi su krenuli u hajke". Pregrmili smo ovo, idemo dalje. Prilika za temeljne izmjene u odnosu politika-mediji-krupni medijski kapital davno je propuštena.