Danas je projektni napokon odobrio postavljanje rubrika. Stvar se odvila točno po Davidovom scenariju. Bila je gotova za tri dana, a onda nisu odgovarale boje, veličina fonta, razmak između naslova i teksta... Sto i jedna sitnica za koju sam ja, kao voditelj projekta snosio odgovornost.
 
Denise, čestitam, još će biti menadžer od vas! – rekao je kad smo stvar konačno postavili. – I prenesite čestitke ostalima.

Onda sam na kofi brejku skupio Davida pa smo otišli na pivu da mu prenesem čestitke.

Excellent! I’m really happy about it! – ceri se, a onda nastavlja ozbiljno – What's next?

Vot du ju min?

Well, a new project?

Ar ju insejn? Ivn if aj vontid, aj kent ad eniting else tu det kolumn.

A real optimist! – cuga pivu. – Give him something, otherwise he's gonna come with his ideas, and then both of us are screwed.

Rileks, men, vi ar drinking nau!

Počeo se smijati.

I really love you Croats! You're fucking legends! – naručuje i pelin uz pivu.

Iznt it sejm in Amerika?

Exactly like in our department, but it is like that in every company and every department. Managers are nuts, and those under them drown themselves in tranquilizers. There's always some Indian asshole who can do it for less money.

So ju muvd hier, rajt?

Yes, there are still some normal people left here. Like Marić. We drank together several times, the guy is great, even if he is the director.

Marić iz totali kul.

For real, in America you'll never get drunk with the company's director. Actually, with anyone from the company.

Ju ar šitin mi!

Croatia, my friend, Croatia is heaven on Earth.

Onda se zavaljuje u stolicu i nastavlja s pozitivom.

My friend had a barbecue last night and I did some serious eating! And tonight, tonight I’ll do some serious fucking.

Pokazuje mi mobitel.

Look, one barbecue, two new numbers – oduševljen je.

Rileks, men, ez if juv nevr bin at barbikju – kuliram ga.

I was, in America. Had you ever been at a barbecue there, you would know to appreciate Croatian barbecue.

Hau du ju min? – zbunjen.

In America, the barbecue is timed, man, and the number of burgers they grill and the beers they open is exactly the same as the number of people at the party. In Croatia, people fucking throw meat at each other, and they always get drunk! - otkrio Amerikanac raj na zemlji.

Jea, ic fantastik! – mrmljam više za sebe.

And the chicks! You've got the best pussies on the planet, man! And, most importantly, they simply love foreigners. I can come up to any chick at a party, say `I’m David, I’m from Chicago!` and I’ll get her number, guaranteed! Look! – opet pokazuje mobitel. – One barbecue, two numbers. I’m staying here forever, man!

Napokon malo mira, brijao sam kad sam opet sjeo pred laptop. Projekt je napokon bio gotov i sad sam se mogao baciti na vijesti i mirno privesti dan kraju. Idila traje jako kratko. Završio vijest i – zvoni telefon.

Možete doći nakratko?

Ulazim u ured. Razmišljam jesam nešto krivo napravio, vrtim u glavi svoje vijesti i vijesti ovog podređenog, sve sam ih pregledao, nema tipfelera. Sve je OK.

Denise, čestitam još jednom na uspješno dovršenom projektu.

Hvala – kažem.

No, idemo dalje s poslom. Da se ne biste uljuljali na lovorikama.

Kretenski se nasmiješim.

A to je suradnja s drugim medijima. Da li ste se do sada kontaktirali neke od njih?

Pa... ne... zašto? – nije mi jasno o čemu se radi.

Pa zato što surađujemo s njima.

Gledajte... to ide po inerciji. Mi prenosimo njihove sadržaje i navodimo izvor. To im je u interesu.

Dobro, Denise, jasno mi je to, ali te odnose s njima moramo njegovati.

Vadi iz pretinca nekakvu vizitku. Gledam vizitku – kontent menadžer sajta jednog poslovnog lista.

Evo, s njim smo do sada izvrsno surađivali pa dogovorite sastanak.

U vezi čega?

Pa vi biste, kao menažer, najbolje trebali znati kakvu korist možete izvući.

Razmišljamo o toj koristi, ali mi ništa ne pada na pamet. Uzimamo od njih vijesti i sve ide kao podmazano. Nema se tu što dogovoriti. Ali ne govorim ništa. Kad god se nečem usprotivim, tip mi kaže da mi nedostaje pozitivan stav, a protiv tog argumenta ne možeš ništa. Pa uzimam vizitku i vraćam se u ured. Zovem tipa i dogovoram sastanak, a onda zakazujem i službenog vozača.

Nastavljam s vijestima. U Velikoj Britaniji pala prva žrtva kroničnog umora. Barem službeno. Žena. Trideset i tri joj godine. 

U sljedećem nastavku, Denis Lalić njeguje poslovne odnose

Vlado Bulić / Lupiga.Com 

(Lalićeve avanture Bulić je objavio u knjizi Putovanje u središte hrvatskoga sna)

Prva tri dijela pročitajte ovdje:

DENIS LALIĆ U RALJAMA KAPITALIZMA: Poslovni kontakt

DENIS LALIĆ U RALJAMA KAPITALIZMA: Razgovor za posao

DENIS LALIĆ U RALJAMA KAPITALIZMA: Prvi dan na poslu