Novica je temeljena na znanstvenom ispitivanju izvršenom na 55 "zaluđenih" ljubitelja vožnje mountain bikea, te na 35 onih koji to nisu, odnosno onih koji niti ne voze bicikl. Svi iz Austrije i u rasponu starosti od 17 do 44 godine. A koja je to spoznaja, koju sam najavio u uvodu ove novice?
Krenimo prvo laganim tempom, pa recimo kako muškarci koji dobar dio svog života provode vozeći montić, u svoj bicikl trebaju investirati nešto para, i to ponajprije u apsorpciju treskanja i u suspenzijski sustav koji bi umanjio "drmuckanje". Ta investicija, otprilike zahtjeva poveći trošak, koji može biti dvostruko veći od cijene prosječnog brdskog bicikla. A sada i onaj važni dio novice s fanfarama, zajedno s odgovorom na pitanje: a zašto bih ja morao investirati?. Muškarci koji godišnje pređu montićem više od 5 000 kilometara, zadobijaju oštećenje mošnji, što uzrokuje smanjenje plodnosti iliti povećanje neplodnosti.
Tragovi oštećenja pronađeni su kod 88 % ispitanih biciklista, dok su kod ispitanih ne-biciklista abnormalnosti pronađene samo kod njih 26 %. Uzorci sperme pokazuju kako "ekstremni" bikeri imaju tek treći dio ukupnog broja spermija kojeg imaju ne-biciklisti, te da njihovi spermiji također imaju poprilično slabiju pokretljivost nego kod ne-biciklista, a znamo šta biva kada spori spermij krene na zadatak oplodnje. Neki su odmah odbacili rezultate ovog istraživanja, osporivši da se uočene abnormalnosti mogu zadobiti mehaničkim putem, te ističu kako sve skupa nema smisla, jer je istraživanje rađeno na premalom uzorku. Ipak brojke su na strani Austrijanaca, a ovi koji ih ne žele prihvatiti su možda i sami ljubitelji bicikliranja u neprimjerenoj količini!
Istraživanje je pokrenula ekipa znanstvenika iz sveučilišne bolnice u austrijskom Innsbrucku, a objavljeno je jučer na godišnjem simpoziju Radiološkog društva Sjeverne Amerike. Možda vam se čini kako je brojka od 5 000 kilometara za vas nedostižna, no to je dnevno tek dva sata vožnje, šest dana u tjednu, a takvih uživatelja osobno poznajem i više nego nekoliko.