Ima jedna prašnjava knjiga pjesama na mojoj polici, autor je Bora Čorba, a pjesmarica sadrži uglavnom samo fašističke pizdarije. Zato je Bora Čorba za mene stoka. "Kada Nuši srpsko groblje ruši, pomaže mu Gaši jer se Nuši plaši"; "Nerviraju me prezimena, dole kod Prizrena" - ove zapise s kraja osamdesetih godina sačuvao sam kako bi se s vremena na vrijeme podsjetio da moram sebi izvaditi oko ako na gitari otkinem koji akord njegove pjesme. Jebem i njega i njegove pjesme!

- Bora Đorđević je fašist - tu naprosto nema spora, kaže Petar Luković, jedan od novinarskih uzora i čovjek koji ima muda kao King Kong. Bravo Kinže Konže.
- Osim što je fašist, Bora Čorba je i kreten, kažem ja koji nemam muda kao King Kong. Bravo ja.
- Bora Čorba je, ako ništa drugo, jedna od idealnih metafora miloševićevske Srbije: sve što je uradio, sebi je uradio, kaže Teofil Pančić, sjajan beogradskih novinar, koji je odrastao u nas, u Agramu. Bravo Teofile.
- Svanulo je iznad crkve svetog Marka, kaže Čorba.
- Nabijem ja na hurac tvoja svanuća, kaže netko iz mase.

Ali vratimo se mi Bori Čorbi. Drag je to čovjek, samo malo je kreten, fašist i četnik, pa ga zato malo ne volimo. I neka je dobio nogu u guzicu. A na kraju krajeva, jebeš ti kulturu koju savjetuje Bora Đorđević. Valjda je zato kinematografija u susjednoj nam i prijateljskoj i otišla u kurac u toj mjeri. Što je, ako mene pitate, prava šteta.

Evo još par Borinih umotvorina:
- Udarim te maljem, pa te Savom šaljem, nikad ne posustaše naša braća ustaše, pjevao je Bora raspirujući bratstvo i jedinstvo.
- Ministarstvo će finansirati one projekte koji imaju predznak nacionalno i pravoslavno, objasnio je svojedobno svoju kulturnu politiku drug savjetnik ministra kulture.