Budući da ovakve stvari hrvatski novinar dobije priliku samo jednom u životu pisati, ovdje ćemo vam najprije prenijeti kompletno priopćenje za javnost SRP-a, e kako se ne bi nešto ispustilo i kako proleteri ne bi ostali zakinuti na bilo koji način. Jer dani koji slijede mogli bi se upisati u povijest čovječanstva, samo ako proleteri dođu na Lupigu. Dakle:

Dramatičan prosvjed radnika "Sljeme" na Markovom trgu u Zagrebu većina građana doživljava kao još jedan slučaj loše privatizacije jedne tvrtke. Vlastima naravno odgovara tako naivno gledanje jer pojedinačni slučaj još i ne ukazuje na karakter privatizacije kao takve.

Socijalistička radnička partija prepoznaje upravo taj karakter čija je bit akumulacija kapitala i političke moći u ruke nove klase brutalnom i nelegitimnom eksproprijacijom minulog rada bivših i sadašnjih radnika, pa je obespravljanje i pauperizacija radničke većine logična, a ne slučajna pojava tog smišljenog procesa.

Isto tako, na Markovom trgu se vidi da država nije izraz suverenosti radnog naroda, već instrumentarija kapitala čije interese štiti. Ona nije zaštitila radnike, nego poredak u kome sudbinu radnika određuje poslodavac. Zbog socijalnog mira koji joj je potreban, ona bi voljela da se rad i kapital nagode, ali u opredjeljenju za jedno ili drugo zaštitit će kapital.

Da bi zaštitila rad, morala bi učiniti sve da se proizvodnja nastavi i to pod punom kontrolom zaposlenih. Morala bi povući poteze koji bi išli prema očuvanju državnog vlasništva što radnici i predlažu te uvođenju radnika u nadzorni odbor. Ali za to se država neće opredijeliti.

To pokazuje da se radnici na Markovom trgu mogu eventualno izboriti za isplatu zaostalih plaća, ali ne i za promjenu svog najamnog položaja. Za to se mogu izboriti tek na izborima ili pak u još dramatičnijoj političkoj akciji, ali samo udruženo kao klasa u cjelini, a ne pojedinačno kao "Sljeme".

SRP će svoju političku djelatnost usmjeriti da radnička klasa širom Hrvatske dođe do te kolektivne svijesti, jer bez nje može ostati samo siva eksploatirana masa od sve jačeg i bezobzirnijeg kapitala.*

predsjednik SRP-a
Ivan Plješa v.r.

Tako, drugovi i drugarice, oni koji ste unatoč brzom životnom ritmu i ubitačnom temu uspjeli dočitati ovo priopćenje za javnost, SRP je dakle pozvao na revoluciju, a od medijskog prostora dobio je točno osam redaka na stranicama riječkog Novog lista, tako da niti naša "ekskluziva" nije baš prava ekskluziva. Zapravo, samo smo željeli dati težinu jednom pozivu na revoluciju, jer nismo ih se nešto nagledali u posljednje vrijeme. Budući da je riječ o pozivu od prije dva dana, jutros sam sa strepnjom izišao na ulice, očekujući more ljudi pod crvenim zastavama, vitlanje motikama i napad na Banske & Predsjedničke dvore. Ali eto - nije se zgodilo.

Razmišljajući čime bi se mogla opravdati takva ignorancija proletera spram upućenog im poziva na kuku i motiku, dosjetih se jedne davne pjesmice koja je tvrdila da radnička klasa odlazi u raj. Ali proleteri su negdje skrenuli sa slabo označenog puta i umjesto u raju završili u paklu divljeg kapitalizma. Žrtve tog i takvog kapitalizma, radnici "Sljemena" na Markovom trgu sinoć su odgulile dvadesetitreću noć pod nebom zatvorenim šatorskim krilima. Revoltiran i ljut kao dva psa, sjetio sam se jednog starog grafita iz studentskog doma Sava, koji je sa zida vrištao pitanje - A gdje je revolucija stoko?

* Označene dijelove teksta 'boldao' autor priopćenja za javnost.