Daklem, da vas podsjetimo,
 
Mario Brkljačić rođen je 1966. godine u Zagrebu, objavljivao je u Godinama novim, Quorumu, Republici, Vijencu, g.a.m.a.d.u. i Konturi. Nagrađen je na FAK-ovom natječaju za kratku priču, a 2004. godine pobijedio je na natječaju zagrebačkog SC-a za najbolju debitantsku poetsku zbirku Gledaj me u oči, nakon koje je na D.P.K.M.-u (www.elektronickeknjige.com) objavio još dvije zbirke: Nikad nije plesao pogo i Muha u juhi.

Vrijedan mladac, nema šta, koji naravski, ima i svoj blog. Naći ga možete na adresi http://20doasa.blog.hr i na njemu, osim svoje poezije Mario odnedavno u nastavcima objavljuje i svoj roman, koji, kako kaže, "ima izdavača ali isti za njega ne želi autoru isplatiti honorar".

Roman se zove Crna čokolada, prvo poglavlje pročitati možete na Mariovom blogu, a u znak podrške autoru sada vam s njegovog bloga prenosimo jednu IZVRSNU pjesmu.

U predgrađima, svećenici zaudaraju po znoju i graševini

i psi pišaju po fontanama od lažna mramora
bijelim nježnim ružama
i vrtnim patuljcima

a kako tek, jebote, nasrću na poštare
mačke
i
muhe

mrzim predgrađa
i njihove predgrađane
babe glupe, lajave i zajapurene
i pijane muževe opaljenih šija
u bijelim potkošuljama
Adidas trenirkama
i NIKE plastičnim natikačama
uvijek s nekim alatom u rukama obilaze oko kuća
ljuti što nemaju više što nagrditi

u predgrađima
djevojčice nude svoje glatke pice
skinheadsima
a majke se nude inkasatorima

u predgrađima, svećenici zaudaraju po znoju i graševini
u predgrađima, gospodo, Krista su zanaveke

zakucali na križ

ipak, ako ste pomislili da volim
građansku uljuđenost
srednjeklasnu blaziranost
dobar parfem između dojki
Dimitrijevu Pasiju iznad kamina
netaknutu biblioteku od zida do zida
ili čistokrvnog psa s pogledom sitog gada kraj klavira
prevarili ste se

već sat vremena kružim ovim opranim uličicama
i tražim Mutka
papigu koja je odletjela iz Sopota u ovaj usrani kvart
ostavivši me u sobi
i usamljenog u pičku materinu

već okamenjen od alkohola i zgrožen onime što gledam
Mutka sam uočio na glavi vrtnog patuljka
odmah uz fontanu od bijela mramora
prekrivenu bijelom mrežicom
ispred trijema s jonskim stupovima
i prozorima od pvc-a

došlo mi je da se pobljujem
u glavu kamenog lava na stupu obloženom bračkim kamenom
ali sam molećivim glasom samo zazvao Mutka

u to se na trijemu pojavila gospođa iz žurnala
i njezin, pretpostavljam, sin iz žurnala
i na koncu muž iz žurnala i s reketom u ruci

čovjek je krenuo na tenis i gledao me kao da gleda govno

i ja sam rekao, držeći ruku na trbuhu: Gospodo, oprostite što smetam, ali na vašem vrtnom patuljku je moja papiga i ja bih vam bio neobično zahvalan ako biste bili tako dobri da mi pomognete da ju ulovim i ponesem kući.

Onda su okrenuli glave i stali zuriti u Mutka
koji je izvijao vrat i odmjeravao ih
malo s lijeva
malo s desna