Lupiga u ozračenom gradu, gdje priroda uživa bez ljudi
Na današnji dan 1986. godine, točno u 1 sat i 23 minute, došlo je do eksplozije na četvrtom reaktoru nuklearne elektrane u gradu Pripjatu, u Černobilskom rejonu, na samoj granici Ukrajine s Bjelorusijom. Eksplozija relativno male jačine bila je dovoljna da na reaktoru napravi značajnu štetu. Reaktor je otpustio velike količine radioaktivne prašine, zbog čega je došlo do kontaminacije devet puta veće od one koju je uzrokovala eksplozija atomske bombe u Hirošimi.
Iako bjeloruske i ruske vlasti, za razliku od ukrajinskih, do danas objavljuju nepotpune podatke o posljedicama nesreće, procjenjuje se da je černobilska katastrofa uzrokovala smrt između 200.000 i 400.000 ljudi. U danima koji će uslijediti nakon katastrofe, iz Pripjata, Černobila i okolnih sela evakuirano je cjelokupno stanovništvo. Danas je to regija duhova, koju je nedavno posjetio jedan od naših suradnika. Iz Černobila donosimo fotografije na kojima ćete vidjeti kako mjesto najveće nuklearne katastrofe minulog stoljeća izgleda danas.
Kontrolna točka na ulazu u Zabranjenu zonu iz smjera Kijeva. I prilikom turističkog obilaska u organizaciji specijalizirane agencije vojnici kontroliraju dokumente kao pri prelasku državne granice. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Na ulazu u Pripjat, napušteni grad. Nekada se iz njega moglo stići vlakom u Moskvu bez presjedanja što je u SSSR-u bila stvar prestiža. Pred evakuaciju, dan nakon nuklearne katastrofe, imao je nešto manje od 50.000 stanovnika. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Tipski socijalistički grad Pripjat postao je džungla na asfaltu. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Hotel Polesje, jedna od najimpozantnijih zgrada u gradu, mjesto gdje su odsjedale delegacije u posjetu elektrani. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Pogled s vrha nebodera u smjeru radara Duga-1, čija ogromna konstrukcija nadrealno strši na horizontu. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Nekadašnji tajni raketni radar Duga-1, danas dio zabranjene černobilske zone. Nije bio vidljiv na službenim kartama, a stanovnicima obližnjeg Pripjata o njemu je bilo strogo zabranjeno govoriti. Služio je za otkrivanje potencijalnih raketa ispaljenih iz SAD-a. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Nuklearna elektrana Černobil nalazi se jugoistočno od Pripjata. Četvrti reaktor najprije je zatvoren na brzinu izgrađenim "sarkofagom", kojeg danas prekriva novi "sarkofag", završen 29. studenog 2016. godine. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Geigerov brojač pokazuje povišeni stupanj radioaktivnosti ispred četvrtog reaktora. Prilikom prekooceanskog leta čovjek se u avionu zbog količine svemirske radijacije nekoliko puta više ozrači nego za vrijeme 10-satnog boravka u černobilskoj Zabranjenoj zoni. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Arhivska snimka reaktora broj 4 gdje je došlo do eksplozije u krupnom planu. Stari i dotrajali sarkofag ispod kojeg se nalazi oko 135 tona visoko radioaktivnog urana i plutonija zamijenjen je novim. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Spomenik černobilskim likvidatorima, ljudima koji su žrtvovali svoje zdravlje i živote kako bi umanjili posljedice nuklearne katastrofe. Smatra se da ih je sveukupno smrtno stradalo oko 4.000, u rasponu od nekoliko mjeseci nakon nesreće pa sve do 2004. godine. Informiranost o opasnostima koje nosi direktno izlaganje radijaciji nije bila na visokom nivou. Mnogi od njih su otišli u samoubilačku misiju te su uspjeli spriječiti drugu, još pogubniju eksploziju. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Čopor pasa lutalica na parkingu iza kantine u kojoj se hrane radnici na poslovima održavanja elektrane i posjetitelji u sklopu černobilskih tura. Fauna je inače procvjetala nakon evakuacije ljudi iz tzv. Zabranjene zone tako da se zapravo radi o najvećem prirodnom rezervatu u Evropi gdje su se npr. populacije vukova, divljih svinja i jelena od 1986. godine uvišestručile dok na životinjama, ako zanemarimo slučajeve bijelih pjega kod nekih lastavica, nikad nije uočen ozbiljniji slučaj tjelesne deformacije ili mutacije izazvan radijacijom. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Kostur vrtuljka u pripjatskom lunaparku koji nikad nije bio pušten u promet jer je svečano otvaranje bilo planirano za Prvi maj 1986. godine. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Nikad pošteno testirani autići za sudaranje u lunaparku. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Poštanski sandučići u prizemlju jednog od pripjatskih nebodera. Poštar odavno više ne donosi pisma. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Tribine nekadašnjeg stadiona "Avangard", domaćeg terena Strojitelja iz Pripjata. Na travnjaku stadiona danas je samoniklo dreveće. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Sportska dvorana uz natpis "jaki, odvažni i okretni". (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
"Azurni bazen", jedan od pokazatelja nekadašnjeg blagostanja Pripjata, pojavio se i u jednom spotu Pink Floyda. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Na podu srednjoškolske učionice Lenjin još uvijek budno motri na Sovjetski Savez. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
"Voda je neprocjenjivi dar prirode, a njeno racionalno korištenje i zaštita vodnih resursa glavni ekološki problemi". Svaka nuklearna elektrana u neposrednoj blizini mora imati veću količinu vode za hlađenje reaktora pa je to bio slučaj i sa Černobilom koji je sagrađen pored rijeke Pripjat po kojoj je istoimeni grad dobio ime. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Lutka s gas maskom u moru gas maski razbacanih po podu jedne srednjoškolske prostorije. Jedna od instalacija zbog kojih neki Pripjat nazivaju radioaktivnim Disneylandom za fotografe u kojem se teško može uhvatiti autentični i nenamješteni kadar koji već nisu zabilježile tisuće posjetitelja prije vas. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Table s nazivima napuštenih sela nakon najveće nuklearne katastrofe u povijesti. (FOTO: Lupiga.Com/Daniel Letica)
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Lupiga.Com/Daniel Letica
"kao u avionu", ili , "kao dvije banane" - ili još bolja fora nukl. lobija za pušioničare.
nije problem u radioaktivnosti, nego u hot-particlesima. toga nema u avionu, naravno to vam "stručnjaci neće reć" .
Danas je mala šansa da još lete okolo, ali kod jačeg vjetra je to vj. moguće i vjerojatno.
Oni koji su tvrdili da je svejedno dal je Zagreb 30 ili 300km od nuklearke, nek danas 30 godina kasnije pogledaju malo Pripjat na 30 , i Kijev na 300km.