Kaže prijateljica iz Sarajeva da još samo Milorad Dodik, komšija s prvog kata i ona nisu napisali otvoreno pismo Zoranu Milanoviću. Stvari su zbilja dotle došle i živa je istina da su u BiH masovno reagirali na „big shit“ koji je Milanović sasuo u razgovoru s braniteljima koje predvodi Josip Klemm, pa malo nisu odoljeli da mu čestitaju na iskrenosti i preciznosti, a malo su mu govna kuvertirali i vratili nazad, tvrdeći da način na koji bivši premijer priča o susjedima nije osobito civiliziran. 

Nino Raspudić, medijski kralj hrvatske podružnice nedosanjane Tuđmanove Herceg Bosne, istom je prigodom Milanovića krstio titulom državnika u rangu prvog predsjednika, tvrdeći da mu u odnosu prema Hrvatima u BiH nijedan HDZ-ovac nije ravan. Osim što je pred braniteljima kazao da u slučaju odcjepljenja RS nikada ne bi ostavio Hrvate same s muslimanima, Milanović je ranije u sučeljavanju s Plenkovićem rekao „bio sam u Mostaru kad je gorilo i bit ću opet ako bude trebalo“ potvrđujući, po Raspudiću, „ono čega su Hrvati u BiH svjesni, a to je da bi u slučaju oružanog sukoba u BiH Milanović poslao vojsku da štiti tamošnje Hrvate, a HDZ-ovci bi prvo nazvali američku ambasadu da im da naputak što da rade.“ 

Na Milanovićeve prozivke da su šaka jada, beogradska čaršija i ostalo, jednako su burno, ali mnogo složnije reagirali Srbi. Oni mu nisu slali pisma, ali ga je Milorad Pupovac pošteno oprao u za njega neobično konkretnom tonu, dok su srbijanske medije preplavile naslovnice s likom šefa SDP-a kojeg se naziva ustašom, mrziteljem Srba, itd., sve u istom revijalnom tonu.

Milanović na kavi kod "šake jada" (FOTO: Lupiga.Com)

Ono što šira javnost vjerojatno ne vidi je agonalna patnja u kojoj su se našli SDP-ovi članovi i simpatizeri na društvenim mrežama, opravdavajući Milanovićeve neotesane izjave o BiH i Srbiji time da on to nije rekao o narodima, već o njihovim vođama i politikama, pa onda to nisu šovinističke izjave. Ta cijela klika ljudi koje razni motivi tjeraju da brane neobranjivo, ne uviđa koliku elementarnu nepristojnost iskazuju time što sami istrčavaju pred rudo, umjesto da od tog lika traže da se sam očituje o tome što je kazao i ispriča se ukoliko misli da je krivo shvaćen. 

Zlatko Hasanbegović, ministar koji je zabio zastavicu na najdublje civilizacijsko dno koje je hrvatska vlast ikada dosegnula, također je reagirao, tvrdeći da je Milanovićev govor septička jama. U toj kakofoniji reakcija, nije se čuo jedino glas „vojnog lekara“. 

"Vojni lekar" je, da podsjetim, majka novog HDZ-ovog predsjednika Andreja Plenkovića koju je Milanović na sastanku s braniteljima, ničim izazvan, spomenuo kao stvar koja čini bitnu razliku između njega i vođe hrvatske desnice. Nakon što se u razgovoru još jednom pozvao na ustašu u familiji, Milanović se pred šatorašima pohvalio: „Moja stara nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva“.

Ova izjava je savršeno čista i jasna u svojoj nepovezanosti s kontekstom i mozgom i nitko ne može reći da ona zapravo znači nešto drugo, premda me ni takav pokušaj ne bi čudio. Prvo je to pucanj u nečiju konkretnu „staru“, a zatim u generičke „lekare“ koji se od normalnih liječnika razlikuju po tome što su Srbi i što, prema tome, stvaraju neku djecu koja mogu biti i na čelu proustaške stranke, svejedno će i dalje biti „deca vojnih lekara“ i time prosrpski orijentirana.

Realno su "dečki" Milanovića u javnosti zakucali kao rasni štemeri (FOTO: Hina)

Pošto branitelji, društvo pred kojim je Milanović ispalio svoj hitac, baš ne vole „decu“, „lekare“ i Srbe te čvrsto vjeruju da su obitelj, etnicitet i nacija čvrsto povezani, tako ima mnogo više smisla da s Milanovićem dogovaraju odnos prema srbijanskom Zakonu o univerzalnoj jurisdikciji, nego se nekim tko nosi „lekarski gen“ i već sad zaudara na čišćenje HDZ-a od ranije eksplicitne neoustaške retorike. Usput, taj sastanak, kao i sve ostalo u vezi s braniteljima, nema toliko veze s ideologijom ni s problematikom materijalnih prava branitelja, koliko s pravnim reziduama ratovanja na ovim prostorima i činjenicom da u toj populaciji vlada strah od novih kaznenih progona. 

Kad se taj razgovor dobro presluša, onda se shvati da Milanović ni na jedno njihovo pitanje nije odgovorio konkretno, već ih je mangupski zapričavao antisrpstvom i superiornim hrvatstvom, smatrajući ih kokoškama koje će impresionirati što se i lisica glasa poput njih. 

Dakle, imamo dvostruki dokaz Milanovićeve gluposti: vjerovanje da će „dečki“ popušiti njegove fore, a realno su ga u javnosti zakucali kao rasni štemeri, plus vjerovanje da se u kampanji treba boriti za desne glasove i šurovati s ljudima koji su de facto prijetili vojnim pučem, dok u političkoj stvarnosti treba mobilizirati lijevo biračko tijelo. Kako je to tijelo već napaljeno strašnim iskustvom s palom vladom, za to mu je dovoljno samo jedno – da nedvosmisleno pokaže da je protiv revivala ustaštva, pa poslije može nastaviti sa svojom diletantskom klijentelističkom politikom. 

Uglavnom, prva se pogreška dogodila jer Milanović misli da je prekaljeni gangster, iako ima samo svega nekoliko godina pubertetskog iskustva na Trnju, a drugo jer misli da je superiorni političar, iako izbore dobija tek kad državni odvjetnik kriminalizira cijeli HDZ i kad zamalo svi završe u zatvoru. Pošto se to događa samo jednom u povijesti, Milanović dobija tad i više nikad. 

Cijela anifašistička scena trenutno se ponaša kao da roni u dubinama jadranskog akvatorija, gdje se ne vidi i ne čuje da i SDP ima svoju verziju Hasanbegovića (FOTO: Hina)

Poanta je da je s Plenkovićevom „starom“ prevršio mjeru na način da će malo tko istinski zgrožen nacionalističkom politikom pale Vlade, uključivši onih 50.000 ljudi okupljenih po gradskim trgovima, naći snage i smisao u zaokruživanju SDP-a. Ne samo Milanovića, nego cijelog SDP-a, jer je upravo nevjerojatno da nitko od članova te stranke nije reagirao na ovu skandalozno glupu, primitivnu i šovinističku rečenicu. Civilizirana osoba koja vjeruje u temeljna ljudska prava, koja je upravo prošla traumu Oreškovićeve vlasti i koja bi glasala za SDP samo zato što smatra da su ta prava SDP-u neupitna – iako su u svemu ostalome očajni – ne može bez grižnje savjesti glasati za stranku čiji šef smatra bitnom političkom činjenicom što ili tko je bio nečija majka, a zatim i da je bila „lekarka“, a članstvo od njega ne traži da trenutno odstupi ili se ponizno ispriča. Možda bi se takav birač očajnički htio ponašati kao konstruktivan birač, ali ne može, stvarnost nadjačava želje. 

Stoga ostaje pitanje - koliko glup, destruktivan i uronjen u šovinizam trebaš biti da jednom besmislenom rečenicom uništiš svoju slabašnu reputaciju i dostojanstvo onog dijela javnosti koji vapi za civilizacijskim pomakom? Za prvo ćemo lako, ali ovo drugo je posljedica neodgovornosti fascinantnih razmjera.

Možda je to razlog zašto se cijela anifašistička scena trenutno ponaša kao da roni u dubinama jadranskog akvatorija, gdje se ne vidi i ne čuje da i SDP ima svoju verziju Hasanbegovića. 

Nemam pojma je li ta žena, Plenkovićeva „stara“, živa i je li, prema tome, doživjela da se jedan pacijent zbog nje politički samoubije. Ako jest, radi se o doista najbizarnijoj tragičnoj posljedici liječničkog rada u povijesti medicine, pri čemu najvjerojatnije nije ni nadležna za klasu bolesti koje su vođu socijaldemokracije dovele u ovakvo stanje.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com