Izgleda da se Sarajevo naviklo na Paradu ponosa
Te subote, 22. juna 2024. godine, u cijeloj Bosni i Hercegovini bilo je pakleno vruće, kao da je Bog lično odlučio da kazni njene stanovnike zbog pete Povorke ponosa koja se taj dan održavala u Sarajevu. Kasnije se ispostavilo da je Bog, iz njemu znanih razloga, kaznio onaj dio države u kojem se trenutno izbacuju iz dokumenata pojmovi rod i pol, razlupavši ga gradom različitih veličina.
Elem, nakon propuštene treće i četvrte Povorke, iz opravdanih razloga, maksuz sam se toga dana zadesio u Sarajevu. Imajući u vidu iskustva iz prve i druge Povorke, očekivao sam opsadno stanje u gradu, blokirane i puste ulice, ali već me je predgrađe Sarajeva odmah demantovalo. Sarajevo je izgledalo kao i svakog drugog ljetnog dana u podne, kao da se uopšte ne dešava Povorka ponosa. Ljudi su se lijeno vukli užarenim ulicama, zadeverani cijenama voća i povrća i sopstvenim siromaštvom, ne obazirući se mnogo na ono što se dešava oko njih.
Čak nije bilo ni kontra mitinga koje su redovno organizovali čuvari tradicionalnih vrijednosti, kao uvertiru za Povorku. Izgleda da su i tradicionalisti shvatili da porodicu ne razaraju pederi i lezbejke, već domaći političari udruženi sa lokalnim tajkunima.
I dok sam hodao gradom shvatio sam da gradom dominiraju policajci u civilu. Poznaćete ih po urednim frizurama, ispeglanim jednobojnim košuljama kratkih rukava, torbicama preko ramena za pištolj, lisice i značku. Bilo je i uniformisane policije, ali znatno manje nego ranijih godina. Odnekud bi izvirio i poneki specijalac, sa svijetloplavom beretkom na glavi, čisto da nas podsjeti na stara dobra vremena kada su navijači i „pravi“ muslimani „bolesnicima“ prijetili batinama i krvoprolićem.
Aktivista u meni je bio zbunjen, ali i razočaran, šta se to dešava sa čuvarima bošnjačke tradicionalnosti? Ne liče na sebe od ranije, a pogotovo ne liče na „čuvare tradicije“ iz Republike Srpske. Biće da su odlučili da prepuste Bogu da se na Sudnjem danu bavi grešnicima, dok oni sada imaju pametnija posla.
Na okupljanje sam došao oko pola pet i odmah našao zgodno mjesto da sjednem, u hladu velike umjetnički izrezbarene stijene. Nešto kao neuspjeli stećak ili njegovi ostaci. Sjedeći na travi pozdravljao sam se sa poznanicima, pratio dešavanja i davao izjave medijima.
Ono što mi je odmah upalo u oči je odlična organizacija, gomila mladog i nepoznatog svijeta i ležerna atmosfera. Smjenu generacija bih nekako i preživio, ali toliku ležernost ne mogu.
Ko kaže da gradonačelnica Benjamina Karić nije došla? (FOTO: Srđan Puhalo/Lupiga.Com)
Izgleda da se Sarajevo naviklo na Povorku ponosa, što nije mala stvar.
Mogu da razumijem da niste njen obožavatelj, ali je važno da se suzdržite od bilo kakvog nasilja i agresije. Na momente je sve to izgledalo previše dosadno i rutinski, kao da se nalazimo u nekom gradu zapadne Evrope, a ne u glavnom gradu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
Onda se ukazao i budistički monah, koji ovih dana nervira sarajevsku ulemu. To je bio znak da su ovo šejtanska posla.
Ljudi je bilo onako, mada broj i nije toliko važan, jer atmosfera je bila i više nego prijateljska. Ipak sam se u jednom trenutku prepao da silne transparente i zastave neće imati ko da nosi.
I krenula je šetnja, dostojanstveno, veselo i šareno. Uokvireni policijom u civilu s obje strane, nogu pred nogu, uz sarkastične i cinične komentare i glasno zviždanje, prošetasmo od (H)istorijskog muzeja do Narodnog pozorišta, pozdravljajući usput zbunjene prolaznike, kojima nije bilo jasno koja avetinja po ovom zvizdanu šeta sredinom ulice i maše nekonstitutivnim zastavama.
Potom je uslijedio govor organizatora koji je bio vrlo jasan, precizan, uvremenjen i politički, a koji nam je pomogao da shvatimo da Povorka ponosa nije bolesni egzibicionozam, već način da se skrene pažnja na probleme LGBTQ+ populacije u Bosni i Hercegovini, ali i na probleme koji se tiču femicida i rata u Gazi.
Anisa Pračić Šehić je kazala: „Zahtijevamo da prepoznate naše porodice u zakonodavstvu. Mi već pet godina ističemo potrebu za donošenjem zakona za istospolna partnerstva što je sramota naših institucija što ga ne donose jer naše porodice dijele iste porodične vrijednosti kao i vaše. I naše porodice su svetinje, poštovanje i ljubav – to je dom. Danas glasno poručujemo da ne pristajemo na vašu tromost kada tražimo zaštitu od nasilnika koja je prividna, koja traje koliko i kazna za počinioca”, a potom dodala – „Volimo da postojimo kao transrodne, nebinarne i aseksualne osobe jer smo svi autentični građani i građanke koji doprinose progresivnom, ekonomskom, kulturnom i političkom razvoju ovog društva. Želim poslati poruku s ovog mjesta institucijama da spriječe femicid jer na desetine žena je ubijeno u posljednjih nekoliko godina, dok se vi ograđujete od propusta u sistemu kojeg ste vi takvog napravili i izražavate saučešće. Trebate zaustaviti femicid kako bi se svaka žena osjećala sigurnom. Mi nismo izabrali fašizam već antifašizam i zato ponosno mašemo našim zastavama jedinstva, slobode, ravnopravnosti, autentičnosti i ljubavi. Zato ponosno kažemo da volimo da se ne bojimo.”
Nakon govora, pederi od ljudi, pisac i, u ovoj situaciji, DJ Aleksandar Hemon te pjevač Kultur shocka Srđan Jevđević, nešto su odsvirali i otpjevali. Kada na Povorci ponosa zapjeva Halid Bešlić ili Hanka Paldum, znajte da su pederi i lezbejke u Bosni i Hercegovini ravnopravni sa ostalim konstitutivnim narodima.
Do tada borba ...
Napuštam skup negdje oko pola osam, samo dvadesetak metara dalje, život se normalno odvijao, ljudi su sjedili u kafićima, družili se i ćaskali. Dakle, Sarajevo se zaista priviklo na Povorku ponosa i niko se zbog toga više ne uzbuđuje. To je dobro, jer kad utihnu emocije, razum i dijalog dobijaju šansu. Ovo je pogotovo važno zbog domaćih političara, jer će sada i oni imati više prostora da odgovore na zahtjeve i potrebe LGBTQ+ populacije i postanu konstruktivni.
P.S. Važno je naglasiti da se i gradonačelnica Sarajeva napokon pojavila na Povorci i tako pokazala da su joj svi stanovnici ovoga grada važni.
P.S.S. Ipak, nije da nije bilo nekog otpora. Haris Zahiragić potpredsjednik SDA i delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH je iznio argumente protiv Povorke: "O devijantnosti ovih pojava, govori Kur'an, Biblija, ali i ostale vjerske knjige, a ne Haris Zahiragić. Jurišić (Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, op.a.) bi da nam zabrani da postupamo i govorimo u skladu sa tim Knjigama? Drsko i uvredljivo prema građanima BiH, a koji su se na popisu izjasnili preko 90 posto kao religiozni ljudi".
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Srđan Puhalo/Lupiga.Com
Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.
Kada ste već ustvrdili da je BiH protektorat( ponavljate mantrajuću mantru), valja istaći da nije.Protektorat jeste institut medjunarodnog prava, ali isključuje slobodne stranačke izbore, jer stranci namecu svoju vlast.To ne samo da nije slučaj u BiH, već DMS nigdje nema izrijekom( a moralo bi), nijedne rijeci da je BiH protektorat. Pri tome su ovlasti VP jasno precizirane, pa njegove odluke jesu samo rezultat nedjelovanja političkih stranaka.
Desničari u BiH nisu ni slučajno mirni ( svakodnevno prijete, talambasaju o ratu, proizvode krize, pokušaavaju rušiti institucije i pretvarati ih u svoje bankomate), pa mirnoća o kojoj govorite niti slučajno ne postoji.
Sve mi se cini da se puk jeste navikao na Paradu ponosa, ali i da se radi o omjeru političkih snaga:radikalne stranke nemaju u Sarajevu upliv koji su imale, niti mogu nesto spriječiti, ili proizvesti sukobe.Ostaju im pojedinci koji glavom, po nalogu bračnog para Izetbegović, prave nerede, na koje se nitko ne osvrće.