Kakva je samo potmula jeza u božićnoj noći morala pritiskati Bjelovarčane: na ponoćku su odlazili pored velikih crnih paukova – da se poslužimo metaforom za nacističku svastiku Jeana Améryja, briljantnog njemačkog esejista koji je preživio Auschwitz – crnih paukova ustaškog “U” koji, netaknuti, već šest dana pletu mrežu mržnje sa svježe obnovljene fasade pravoslavne crkve Svete Trojice, samo stotinjak metara od katoličke crkve Svete Terezije Avilske na glavnome trgu u Bjelovaru. A kakva samo ravnodušnost mora razveseljavati dušu bjelovarskog gradonačelnika, navodnog liberala Darija Hrebaka, koji ni nakon šest dana – šest božićnih dana! – nije pronašao vremena da ispuni obećanje kako će “u saniranju štete pravoslavnoj crkvi pomoći grad Bjelovar”; obećanje koje je u četvrtak, 21. prosinca, izgovorio u kameru Nove TV.

Tog su dana, naime, mediji izvijestili o ustaškom nagrđivanju nedavno obnovljene fasade pravoslavne crkve u Bjelovaru. Kako pokazuju fotografije, to je pomno osmišljen grafiti performans mržnje, o kojemu ne može biti ni najmanje sumnje: bio počinitelj toga svjestan ili ne, šaranje ustaških insignija po pravoslavnom hramu u Bjelovaru nije daleko od situacije u kojoj je Améry, mislilac židovskog porijekla kojega zovu “filozofom Auschwitza”, pročitavši 1936. godine Nürnberške zakone, shvatio da je “osuđen na smrt”.

Nemojmo, dakle, bježati od istine: bjelovarski pravoslavci, Srbi, bjelovarski Židovi, Romi, građani Bjelovara, ljudi privrženi slobodi i demokraciji, kada su vidjeli te užasne, velike simbole na zidu pravoslavne crkve svojega grada, osjetili su, u najmanju ruku, slabi ugriz u želucu, organsku reakciju sličnu onoj židovskog humanista u bečkoj kavani nakon što je, prije gotovo sto godina, pročitao Hitlerove protužidovske zakone, i nakon što je shvatio – „osuđeni smo na smrt“.

Ni šest dana kasnije grafiti nisu uklonjeni (FOTO: Lupiga.Com/Boris Pavelić)

To žele poručiti autori ustaških grafita u Bjelovaru, bili toga svjesni ili ne. A što je, pitajmo, prava istina činjenice da ti grafiti ni nakon šest dana nisu uklonjeni? Kakva je to indolencija, kakva je to ravnodušnost, kakav je to politički infantilizam u gradonačelnika Hrebaka koji je brže-bolje izgovorio nekoliko uobičajenih fraza, a potom ostavio paukove da danima pletu dalje? Da je u nas građanske odgovornosti, da je vjere u mogućnost promjene, Hrebak bi već drugi dan pod prozorom imao demonstracije ljutitih Bjelovarčana koji bi zahtijevali da ih zaštiti od tog simboličnog terorizma. Ali, ništa: u ovoj javnosti, političar može biti nevjerodostojan koliko mu drago, može se vlastitim građanima rugati koliko mu drago – ništa mu se neće dogoditi. 

Hrebak je, naime, 21. prosinca osudio - “osudio” - incident. Ustvrdivši kako će grad Srpskoj pravoslavnoj crkvi pomoći da sanira štetu, izjavio je: "Bjelovar je multikulturan, tolerantan grad, koji ne dopušta takva ponašanja. Ja to shvaćam stvarno tragičnim jer u Bjelovaru žive 22 nacionalne manjine, i to napraviti na srpskoj pravoslavnoj crkvi za mene je jednako kao da je nešto takvo napravio na katoličkoj crkvi".

Koliko točno dugo se treba čekati da bi se znakovi mržnje izbrisali (FOTO: Lupiga.Com/Boris Pavelić)

Ma je li? Lijepo zvuči, uistinu. Samo, zašto onda pauci još i danas pužu fasadom crkve Svete Trojice? Zašto grad nije pomogao sanirati štetu? Pomoći će, točno kad? Za godinu dana? Kako to Bjelovar - “multikulturan, tolerantan grad” - “ne dopušta takva ponašanja”? Kako to Hrebak nagrđivanje pravoslavne crkve smatra “stvarno tragičnim”? Po čemu to vidimo, osim po njegovim praznim riječima? I zašto Dario Hrebak, inače diplomirani kriminalist, odmah tog 21. prosinca, nije doveo kamere i nadležne službe, te pred javnošću osobno prebojao te poruke mržnje u izvornu boju crkvene fasade, učinio da nestanu kao da ih nikada nije ni bilo, uz nedvosmislenu poruku širiteljima mržnje, ma koji bili, da će im se opasna igra koju su započeli samima obiti o glavu?

Ništa od toga nije učinio navodni liberal Dario Hrebak. Pustio je jereja Stefana Maksimovića da se sam pred kamerama nosi s neuhvatljivom, ali zato ne manje konkretnom prijetnjom njegovoj pastvi i njegovom narodu. “Još gore me to razočaralo”, bespomoćno, ali opravdano, kazao je novinarki jerej Maksimović, “što je to urađeno sad kad se mi hrišćani pripremamo za proslavu Božića”. Uistinu: trenutak je očito dobro odabran.

Skoro tjedan dana je već dopušteno ono što se "ne dopušta" (FOTO: Lupiga.Com/Boris Pavelić)

Pa kad je već tako, jedino što se sada može učiniti, jest pokušati popraviti štetu – u svakom smislu. Poruke mržnje treba istog časa prebojati; počinitelje pronaći, a njihov čin ne kvalificirati kao “oštećenje tuđe imovine”, što su neslužbeno najavili mediji, nego kao zločin iz mržnje, što on i jest. A navodni liberal Hrebak? Kako da on nadoknadi političku i civilizacijsku katastrofu što ju izaziva svojim sada ciničnim neispunjenim obećanjima? Ne znamo.

No mogao bi, nakon što učini osnovno, za predstojeće pravoslavne blagdane poći u crkvu Svete Trojice i javno se, pred kamerama, ispričati za neispunjeno obećanje. A potom bi se, ako ima zrnce kapaciteta za politički moral, u intimi svoje ravnodušne političke duše mogao početi pitati o tome kakav on to, zapravo, politički liberalizam zastupa. Liberal, naime, kao sluga političkog ekstremizma – to je bit tragedije proteklog stoljeća, od koje pristojne ljude obuzima najhladnija politička jeza.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com/Boris Pavelić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"