U odnosu na ranija, ovo izdanje, kako pojašnjava priređivač Beograđanin Flavio Rigonat, u osnovnom je istovjetno drugom, koje je donijelo pet novih pjesama i desetak novih fotografija u odnosu na prvo. U trećem se novine sastoje u uvrštenju dva Mladenovićeva intervjua, nekoliko fotki i jedne pjesme. Radi se o pjesmi 'Zemlja' učenika V.8. razreda Osnovne škole '29. novembar' u Sarajevu, Milana Mladenovića, uvrštene u knjigu 'Vijetnam u srcima mladih'.

ZEMLJA

Tri sam dana išao
Al' tu zemlju ne obiđoh
Tri sam dana maštao
Al' tu zemlju ne izmaštah
Tri sam dana cvijeće brao
Al' tu zemlju ne okitih
Ni nogam' se, ni maštom se
Zemlja ta ne mjeri
Zemlja snage,
Borbe
Zemlja Vijetnama.

Kao da je u tako ranoj dobi, Mladenović počeo graditi koncept koji je isfurao u svom kratkom trajanju na ovdašnjoj sceni. Pisao je pjesme koje se svojim naslovima, upotrebljavanim riječima, temama i emotivno-asocijativnim arhipelagom, naizgled nisu puno razlikovale od tolikih poezija, ali koje su na svijet donosile jednu atmosferu za koju kategorijalni aparat tek treba biti izmišljen. Slično se može reći i za zvuk 'EKV-a'; mimo svake ambijentalnosti, daleko od aktualnog (glazbenog) trenutka u kojem je nastao, ali i bez ikakvog referiranja ili suprotstavljanja sceni kojoj je zemljopisno i vremenski pripadao. Rijetki su tekstopisci glazbe čiji stihovi mogu funkcionirati i na bijelom papiru, a u slučaju Milana Mladenovića postojii još nešto - njegovi se stihovi mogu čitati bez da vam pritom u ušima odzvanja moćan i upečatljiv zvuk njihovih uglazbljenja. 'Ogoljene' na riječi, često izazivaju suprotna osjećanja od onih na albumima.

Rigonat je pjesme poredao po redoslijedu objavljenih albuma 'EKV-a', odnosno pjesme koje su uglazbili raniji bendovi Milana Mladenovića, 'Limunovo drvo' i 'Šarlo Akrobata', stavljene su na sam početak. Tako čitatelj na neki način ima kronološki pregled Mladenovićeve karijere, u kojoj su funkciji i priložene fotografije od ranog djetinjstva, do, očito, posljednjih dana života u sivom i beznadnom Beogradu 1993. godine. Međutim, ujednačenost u osjećanju, temperamentu i formi, od ranih pjesama za 'Šarlu' do materijala za posljednji album 'Neko nas posmatra', dokazuje kako je Mladenović gajio zaokružen i brižljivo nijansiran umjetnički koncept. Bez dubokih rezova, iznenadnih uzleta i razočaranja. Možda je i to jedan od dokaza kako ni na koji način nije imao tradicijsko ni svako drugo uporište na prostoru na kojem se umjetnički ostvario. 'Dečak' iz neke nama nepoznate vode, ili, jednostavnije rečeno - svoj čovjek.

Osim glazbe, za osjećanje Mladenovićevog osobenog svijeta može poslužiti i ova knjiga, koja jednostavno nije mogla promašiti koncept. Jest da je ona možda malo preštura podacima i iskazima (intervjui, sjećanja, recenzije) koji se u ovakvim prigodama, kada autor više nije među živima, iscrpnije tiskaju, ali, s druge strane, njima bi se možda samo zadovoljila forma bez naročite ekspresivnosti. Osim toga, takva građa možda bi donijela još koju notu tragike, koja je u ovom izdanju uspješno zaobiđena.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: LOM