Europski parlament prošle je godine usvojio Rezoluciju kojom se želi osigurati poštovanje temeljnih prava za Rome i adresira pitanje borbe protiv anticiganizma - specifičnog oblika rasizma usmjerenog protiv Roma, Sinta, putnika i drugih koji su stigmatizirani kao „cigani“. Što očekivati? 

„Ovih 57 zaključaka ostaje 57 želja. Kažem želja jer niti jedna rezolucija nema legislativni karakter. Ipak, ovaj dokument je pun ideja o tome što treba biti učinjeno od strane država članica kako bismo se stvarno borili protiv anticiganizma. Nadam se da će države članice ovu rezoluciju ozbiljno shvatiti. Sada kada imamo strategije, fokusirajmo se na provedbu“, tvrdi naš sugovornik Atanas Stoyanov, magistar javnih politika podrijetlom iz Bugarske, zaposlen u nevladinoj organizaciji Roma Entrepreunership Development Initiative u Bruxellesu. 

"Tih 57 zaključaka ostaje 57 želja" - Atanas Stoyanov (FOTO: Privatni album)

U listopadu ove godine, Europski je parlament usvojio Rezoluciju o aspektima temeljnih prava u integraciji Roma u EU-u: borba protiv anticiganizma. Smatrate li da će na taj način države članice Europske unije biti potaknute da preuzmu punu odgovornost za svoje romske građane? 

- Općenito gledajući, smatram da strategije i drugi dokumenti ne mogu poboljšati život Roma u Europi ili donijeti pozitivne promjene za Rome u lokalnim zajednicama. Dakako, EU i druge institucije usvajaju dokumente za Rome, kao što usvajaju dokumente i u drugim područjima. To je način na koji oni funkcioniraju, bez obzira na to hoće li ovi dokumenti biti transponirani u nacionalno zakonodavstvo i hoće li njihova provedba biti praćena, jer to ostaje na državama članicama. Ne tvrdim da usvajanje takvih dokumenata nije dobro: to je dobro na razini usmjeravanja političke pažnje prema Romima i priznanje činjenice da je većina Roma tretirana neravnopravno. Nažalost, gotovo svi dokumenti usvojeni na temu uključivanja Roma kontinuirano utvrđuju iste probleme, oni svaki put iznova ponavljaju svima da su Romi neravnopravni u područjima političkog, kulturnog, društvenog i ekonomskog života u njihovim zemljama. Štoviše, na mnogim seminarima organiziranim na temu položaja Roma stalno se diskutira o istim problemima: zdravstveni status Roma je sve lošiji, stopa nezaposlenosti Roma je sve veća, stopa pismenosti Roma je sve niža i tako dalje. Je li to priznanje koje želimo za Rome - ako tvrdimo da Romi najlošije stoje u svim područjima? Romi i aktivisti znaju najbolje kako stoje stvari. Vrijeme je da se usredotočimo na rješenja, a ne na probleme. Zvali mi to „diskriminacija“ ili anticiganizam, svi znamo da je u tome bit. Donositelji odluka sada trebaju promisliti o rješenjima, ako ona postoje. Želim reći da diskriminacija Roma traje otprilike posljednjih 1.000 godina. Kako ćemo to riješiti sa samo jednim dokumentom? Konkretno gledajući, Rezolucija donesena 25. listopada 2017. godine o aspektima temeljnih prava u integraciji Roma je dokument koji ima 57 točaka. Parlament poziva Komisiju i države članice da priznaju da su progonili Rome, da provjere kako se troše sredstva za Rome, da provode više mainstream mjera (ne samo onih usmjerenih isključivo na Rome) i slično. Uz svo poštovanje prema ljudima koji su radili na ovom dokumentu, moramo znati da ovih 57 zaključaka ostaje 57 želja. Kažem želja jer niti jedna rezolucija nema legislativni karakter. Ipak, ovaj dokument je pun ideja o tome što treba biti učinjeno od strane država članica kako bismo se stvarno borili protiv anticiganizma. Nadam se da će države članice ovu rezoluciju ozbiljno shvatiti. 

Možemo li biti zadovoljni postojećim Okvirom Europske unije za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. godine i provedbom nacionalnih strategija za integraciju Roma, općenito gledajući? 

- Držim da je postojanje Okvira Europske unije za nacionalne strategije integracije Roma dobra stvar, no gotovo da je nemoguće pratiti provedbu u praksi. Svi smo željeli da EU zauzme holistički pristup za rješavanje pitanja koja se tiču Roma. I trebalo je vremena i volje da se razvije Okvir EU-a i da nacionalne strategije budu napisane. Sada kada imamo strategije, fokusirajmo se na provedbu. Nisam siguran da se dovoljno fokusiramo na provedbu. U Jedinici za pitanja Roma u Glavnoj upravi za pravosuđe Europske komisije, koja je odgovorna za sve što se tiče Okvira EU-a za Rome, radi šest osoba. Samo dvoje od njih su Romi. U Uniji je šest milijuna romskih građana. Naravno, provedba Okvira EU-a neće biti izvrsna, podaci o tome se mogu provjeriti. Odgovornost je na svima, ali posebice na Europskoj komisiji. 

Jesu li EU mehanizmi financiranja učinkoviti u postizanju zacrtanih ciljeva vezanih za poboljšanje položaja Roma? 

- Biti „Rom“ ili ne biti „Rom“ za potrebe bilo kakvog financiranja jest pitanje moralnog hazarda. Komisija kaže da osigurava novac „za Rome“ koji se očito apsorbira prema nekim kontroverznim kriterijima i na kraju ispada da se za Rome ništa nije promijenilo. Vjerujem da kriteriji za definiranje i odabir krajnjih korisnika sredstava „za Rome“ trebaju biti transparentni i izmijenjeni u odnosu na sadašnje. Ako to pak nije moguće, bolje da se takvi programi ne nazivaju „romskim programima“. Bolje da ih zovu „programi za siromašne“. Postoji mnogo bogatih Roma i mnogo siromašnih neroma, i takvi nazivi su zbunjujući. 

"Manifestacije mogu biti različite: segregirani razredi, nepristupačnost zdravstvenih usluga za Rome, nepristojno ponašanje javnih službenika prema Romima" (FOTO: Lupiga.Com)

Europski parlament poziva Komisiju i države članice da se usmjere na borbu protiv anticiganizma u svojim naporima čiji je cilj socijalno i ekonomsko uključivanje Roma u razdoblju nakon 2020. godine. Traži također od njih da uvedu antidiskriminacijske indikatore u područjima obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja, zdravstva, s obzirom da postojeći anticiganizam potkopava uspješnu provedbu nacionalnih strategija za integraciju Roma. Možete li definirati anticiganizam i opisati nam njegove manifestacije? 

- Vjerujem da je bilo koji program, strategija ili fond posvećen samo anticiganizmu, osuđen na propast. Razlog tome je što nitko zapravo ne razumije što je anticiganizam. Službenici rade s jasnim definicijama i kriterijima. Kada toga nema, oni ili interpretiraju prema svojem vlastitom shvaćanju, ili ne čine ništa. Bojim se da je anticiganizam previše nejasan da bi ga se ispravno razumjelo, preteško je to „dokazati“. Za mene je anticiganizam nejednak tretman bilo koga tko je percipiran kao „cigan“. Manifestacije mogu biti različite: segregirani razredi, nepristupačnost zdravstvenih usluga za Rome, nepristojno ponašanje javnih službenika prema Romima ... Pitanje je kako da to spriječimo? Baš me zanima kako će izgledati spomenuti antidiskriminacijski indikatori. 

Na koji se način organizacija u kojoj radite bori protiv anticiganizma? 

- Trenutno radim u Roma Entrepreunership Development Initiative. To je udruga čiji je cilj osiguravanje financiranja pod povoljnim uvjetima za romske poduzetnike. Ne znam borimo li se mi na taj način protiv anticiganizma. Ono što mogu reći je da radimo s ljudima na terenu i da im pomažemo da njihov posao i prihodi rastu. 

Koji su po Vašem mišljenju uzroci rastuće diskriminacije Roma, o čemu govore brojni izvještaji i istraživanja? 

- Ovo bi moglo zvučati pomalo neuobičajeno, ali smatram da je ovaj problem povezan s razvojem tehnologija, posebice medija. Ljudi su skloni čitati i gledati negativne vijesti o Romima na televiziji i čitati ih online, što razvija negativne stereotipe vrlo ubrzanom dinamikom. Moramo pokazati pozitivne primjere, uspješne Rome, voditi pozitivan PR. To je jedini način da se pobijedi u ovom postojećem medijskom ratu. 

Uloga obrazovnog sustava u zaustavljanju stereotipnog prikazivanja Roma je velika. Stavovi učitelja su vrlo važni u ovom kontekstu i njihov utjecaj na provedbu nastavnih programa može biti kontraproduktivan ako oni podržavaju stereotipna razmišljanja o Romima. Kako utjecati na taj problem? 

- Ja sam bio učitelj razredne nastave. Na temelju tog iskustva bih rekao da su seminari i usavršavanja za učitelje krucijalni. Mnogi učitelji nisu primili dovoljno znanja o tome kako poučavati bilingvalnu djecu. K tome, kurikulumi trebaju preinake. Roma ima mnogo, a nema niti jednog Roma ili Romkinje u udžbenicima i knjigama, a to kod djece izaziva dojam da je loše biti Rom. Ljudi trebaju shvatiti da smo svi mi povezani bez obzira na etnicitet ili ekonomski status. Bolesti zahvaćaju sve, nepogode također i u takvim situacijama se ljudi ujedinjuju i zbližavaju te zaboravljaju na razlike. Trebamo pomoći učiteljima da doprinesu razvoju ravnopravnosti i daju podršku učenicima u razvoju njihovih potencijala.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatni album

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"