Nakon što je ministar financija predstavio glomaznu poreznu reformu, pa se otisnuo na promotivnu turneju, o ekonomskoj politici još jedne hrvatske vlade, ove ili one svejedno, nismo otkrili ništa novo. Smjer njezinog kretanja i karakter reformi nastavlja se po već uhodanom sustavu pogodovanja krupnijem i sitnijem kapitalu, ali manje optimistične promatrače ipak bi trebalo ohrabriti da za ovako odgovorne zadatke barem imamo vrhunske stručnjake.

Nakon Tihomira Oreškovića još je jedan menadžer odlučio pokazati svoj visoki tehnološki kapacitet i najaviti bolje dane za ekonomiju testirajući poduzetnički puls ambicioznom powerpoint prezentacijom. Ubrzo je uvjerio ostale članove vladinog užeg kabineta, a impresioniranome premijeru nije preostalo ništa drugo nego da u maniri Ilije Čvorovića zaključi: mi smo poreznu reformu prihvatili i ona je za nas svetinja. I kako uostalom ne bi bila, stručnjaci su garancija da malo što može poći krivo, a baratanje windows aplikacijama superiorna gesta stručne vjerodostojnosti.

Progovorila su zatim i tržišta, a znamo da u svijetu visokog biznisa, rizičnih odluka i nepredvidljivih obrata nema boljeg suca o tome da li nešto pospješuje uhodanu dinamiku između aktera ili pak zagađuje poslovnu klimu. Standardnim menadžerskim metajezikom predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić podržao je cjelovitu reformu jer će navodno “donijeti rasterećenje građana i tvrtki”, a predsjednik Hrvatske gospodarske komore oduševljeno pozdravio “rasterećenje gospodarstva, unaprjeđenje poslovne klime i veće porezne pravednosti”.

Generalni smjer i karakter kretanja Marićeve porezne reforme nedvojbeno reflektira utjecaj interesnih sfera kapitala na vlast, a samu reformu čini izrazito pro-tržišnom (FOTO: Hina)

Uobičajeni trbuhozborci nevidljive ruke tržišta ipak su nešto oprezniji u procjenama i pomazani tom blagotvornom rukom upozoravaju na još uvijek preteške državne pipke u skromnim novčanicima poduzetničkih genija.

Damir Novotny, stručnjak za dovođenje firmi u negativnu bilancu, uočava, unatoč smanjenju poreza na dohodak, “jedan egalitaristički pritisak na dohotke, što se izjednačavaju i daleko smo od toga da su konkurentni susjednim zemljama”. Istovremeno, Velimir Šonje ne vjeruje u dolazak stranih investitora, ali zaključuje da će “velika većina biti na dobitku”, dok Sandra Švaljek u poreznoj reformi dohotka vidi mogućnost za rast ekonomije i zapošljavanja.

Ukratko, tržišta su signalizirala znakove zadovoljstva, ali izrazila i nezasitnu nestrpljivost, pa zatražila daljnje reforme, intenzivnije zahvate, manje ograničenja, više dohotke i još veće profite. Kada je Centar za mirovne studije prošli tjedan objavio graf s posljedicama novog oporezivanja dohotka, efektno su ilustrirali jedan segment porezne reforme što pokazuje da će najbogatiji zarađivati najviše, a Šonjina “debela većina” nove izmjene jedva da će i primijetiti.

Reformu su s pravom nazvali Superhik reformom, jer iako na prvi pogled djeluje raspršena u svim smjerovima, direktni i indirektni transfer novca od siromašnih prema bogatima postaje jasniji čim malo zastružemo pod površinu. U mnogim aapektima osiguravaju se pretpostavke za još radikalniji zahvat u cilju pogodovanja kapitalu. Generalni smjer i karakter kretanja ove porezne reforme nedvojbeno reflektira utjecaj interesnih sfera kapitala na vlast, a samu reformu čini izrazito pro-tržišnom.

Tekst nastavite čitati na bilten.org.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikia