Prošlo je već skoro dvije godine, a spomenika nema. Sukus je to slučaja koji nam stiže iz Pozorca, malog mjesta u općini Marina, nedaleko Trogira. Radi se, pretpostavit ćete već, o spomeniku palim borcima Narodnooslobodilačkog rata i žrtvama fašističkog terora. Kako piše Antifašistički vjesnik, spomenik je uklonjen zbog izgradnje dječjeg vrtića, financiranog EU sredstvima za ruralni razvoj (EPFRR). Navodno, privremeno.

Spomenik, rad poznatog kipara Ante Ušljebrka, naime, stajao je pored stare zgrade lokalnog doma, izgrađenog dobrovoljnim radom i samodoprinosom mještana, a zbog izgradnje vrtića na toj lokaciji općinska vlast koju predstavlja načelnik Ante Mamut-Batina, predložila je premještanje spomenika. Tako je na obližnjoj lokaciji izgrađeno betonsko postolje na koje je spomenik trebao biti premješten. No, od toga ništa. Vrtić je i službeno otvoren 2021. godine, projekt obnove zaključen, a betonsko postolje i dalje zjapi prazno. 

„Besmislena betonska kocka i danas zjapi prazna pored ceste te zbunjuje vozače i prolaznike. Još prije godinu dana načelnik Batina je na društvenim mrežama uvjeravao mještane da će spomenik biti vraćen nakon uređenja okoliša. Okoliš je uređen, ali spomenika nema na vidiku. Kako telefonski pozivi u vezi spomenika ne daju nikakav plod, osim spuštanjem slušalice, čini se da načelnik Batina očito igra na kartu zaborava. Ipak, u ovom posljednjem je u zabludi, jer spomenik palim herojima nije i neće biti zaboravljen“, piše Antifašistički vjesnik. 

Načelink Ante Mamut-Batina (FOTO: Antifašistički vjesnik)

Inače, Pozorac je prije Drugog svjetskog rata imao 160 stanovnika, a u partizane je otišlo njih 59. U naravi je, dakle, gotovo svo muško vojno sposobno stanovništvo sudjelovalo u Narodnooslobodilačkoj borbi. Poginulo je 13 boraca, a pet mještana je upisano kao žrtve fašističkog terora. Njima je i posvećen iščezli spomenik. Osim toga u fašističkim zatvorima i internaciji bila su 22 stanovnika Pozorca.

„Da uništavanje i uklanjanje antifašističkih spomenika nije samo stvar prošlosti svjedočimo gotovo svakodnevno. Osim vandala sa sprejem i čekićem, spomenicima sve češće presuđuju i lokalni moćnici u bezbrojnim hrvatskim općinama, pri čemu perfidno koriste obnovu infrastrukture, parkova i igrališta (nerijetko koristeći EU sredstva). Poznat je slučaj uređenja parka u Sv. Ivanu Zelini, pri čemu je skulptura borca odnesena na restauraciju s koje se nikad nije vratila. Mostova općina kod Imotskog odlučila je izgraditi dječje igralište baš na mjestu gdje je poginuo narodni heroj Jure Galić Veliki, pri čemu je uklonjeno njegovo spomen-obilježje. Valja napomenuti da se spomenik nalazio u šumici izvan užeg naselja. Slična situacija za sada je spriječena u Perušiću gdje je odlučna pobuna mještana spriječila uklanjanje NOB spomenika, na čijem je mjestu HDZ-ov načelnik zacrtao urediti dječje igralište. Glas o akciji 'spomenik ostaje u parku' proširio se i izvan hrvatskih granica, pa su peticiju za očuvanje spomenika potpisali neki od najvećih svjetskih intelektualaca. Nedavno smo čitali i o općini Muć, gdje je 'nezavisni' načelnik odlučio obnoviti društveni dom EU sredstvima, pri čemu je uklonjena ploča sa gotovo sto imena palih boraca NOR-a i žrtava fašizma. Iako je u početku obećavano da će svako slovo biti vraćeno, nakon završetka radova nije vraćeno ni jedno slovo“, zaključuje Antifašistički vjesnik, pobrajajući samo neke od primjera u recentnoj hrvatskoj povijesti. Nije tajna, naime, da Hrvatska među svim zemljama bivše Jugoslavije prednjači po broju uništenih partizanskih spomenika. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Antifašistički vjesnik