„Lijepo je biti legenda, ali od toga se ne živi“
"Znate šta, biti legenda je lijepo, ali od toga se ne živi" - tako kaže Nikola Plećaš, proslavljeni košarkaš ličkih korijena, zagrebačko dijete i jedna od košarkaških i uopće sportskih ikona glavnoga grada Hrvatske. Devedesete godine minulog stoljeća za Plećaša su vjerojatno jedno od najtežih životnih razdoblja. Duže od deset godina u Zagrebu nije mogao dobiti nikakav posao. Za osvajača olimpijskog srebra, svjetskog zlata i svjetskog srebra, dva europska zlata i dva europska srebra, za čovjeka koji je u Zagreb donio prvi međunarodni košarkaški trofej - Kup Radivoja Koraća - u zagrebačkom sportu nije bilo mjesta, Plećaš pretpostavlja stoga jer njegova srpska nacionalnost nije bila preporuka.
Pristojnu građansku egzistenciju kasnije mu je omogućio bivši zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, zaposlivši ga u Gradskom uredu za sport. Gostujući na internetskoj televiziji VIDA, u emisiji Zavidavanje, Plećaš je govorio i o spomenutome, kontroverznom i najdugovječnijem gradonačelniku Zagreba.
"Kada dugo vremena, a to je ipak decenija i nešto, nemate nikakve prihode i živite samo od suprugine plaće, u obitelji sa dvoje djece, onda ostajete izuzetno zahvalni čovjeku koji vam omogući da konačno imate neka primanja i da možete rasteretiti obitelj od brige. Bio sam i ostat ću zahvalan gospodinu Bandiću što je uspio naći načina i volje da me zaposli u Gradskom uredu za sport i što god da se govori o gospodinu Bandiću i kakva god da je tu situacija - ja mu ostajem zahvalan", kaže Plećaš.
Nikola Plećaš, čovjek kojeg je zagrebačka košarkaška publika s tribina bodrila povicima "Sveti Nikola", prva je velika zvijezda zagrebačke košarke, Dražen Petrović prije Dražena Petrovića. Bio je uvjerljivo najbolji igrač zagrebačke Lokomotive i jedan od istaknutih članova reprezentacije koja je jugoslavensku košarku učinila jakom, uspješnom i priznatom u svijetu. Igrao je u početnoj postavi u Ljubljani 1970. godine, kad je jugoslavenska košarkaška reprezentacija osvojila svoju prvu zlatnu medalju na svjetskim prvenstvima. Iz reprezentacije je izbačen 1976. godine, zbog bizarnog skandala sa snimanjem reklame za čaj. Mirko Novosel odstranio ga je i iz Cibone, a Cibona ga je kasnije, pak, gotovo u potpunosti odstranila iz svoje povijesti. Jednom mu je čak zabranjen i ulaz u Ciboninu dvoranu. O tome i brojnim drugim temama Nikola Plećaš govorio je za VIDA televiziju.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Ladislav Tomičić
@mzungu-blebetutle, iskreno, potrata si svačijega vrjemena, ovakova velika neznalica, povṙhu toga o poviesti balkana posvema polupismen. dakako, kriješ se izza bantu rieči, ali o afričskima podsaharskima bantustanima nemaš ni najmanji pojam. za tvoju utlu tikvu na ramenima jednostavno i prosto pitanje, začto sanmarinci sebe ni danas ne smatraju talijanima, akoprëm je u san marinu/"svetom marinu"/"sumarinu" službeni jezik talijanski, uz romanjolski/o poddialekt/podnarječje/"varietet" zvano/i "sanmarinski"/"sumarinski"?! odgovor za tebe - dokazanu tlapivu neznalicu glasi, iz istoga razloga, kojega radi i talijanskogovorni švicarci sebe ne smatraju talijanima. dapače, isto koliko ni brojni novočtokavsko-ikavski "bunjevci" izvan granica hṙvatske koji sebe ne smatraju "hṙvatima". daklë, sanmarinci znaju da jima je "etnogeneza" u okolnom "romanjolskom narodnom tkivu", ali ničtor manje i ne gledē na tu spoznaju ostaju "sanmarinci". eto, tako bī danas izgledala ciela italija, da se svojedobno nije pojaviô napoleon i njegova "francuzska", a za njim englezi sa svojima masonima u liku garibaldija. sve to je u sliedu oblikovalo "talijanstvo", kojega je vṙhunac bīô u XIX stoljeću s "prëporodom" i "ujedinjenjem" (nastankom "italije"). izvorno je "italija" bīla ograničena na jug apeninskoga poluotoka, poviestno pod gṙčskim i srjedozemnim "afričsko-semitskim" družstveno-uljudbenim uplivom. inače, tieh sṙbokatolikā u dubrovniku je bīlo toliko, jeda su mogli mirno dobīti izbore ter vladati gradom důgi niz godinā. u ostatku dalmacije jih je bīlo donëklë manje, a odnëklë među "elitom" toliko mnogo, jeda su prëdvodili nastanak pṙve jugoslavije, ORJUNA-e, i konačno četničskoga pokreta s četničskim gradonačelnikom splita. s toga ne prodaj ovdje režimske "zjake", nego priôni k učenju osnovā iz poviesti, i marljivo prilipaj k njemu toliko důgo doklër jih ne svladaš.