„Megapopularni beogradski pisac“, tim riječima portal Forum.tm predstavlja Marka Vidojkovića, koji će ovog petka u Zagrebu predstaviti svoj roman „E baš vam hvala“. Taj je roman u Srbiji prodan u nesvakidašnjoj tiraži – u više od 15.000 primjeraka. U Hrvatskoj je izašao u nakladi Jesenski i Turk, a promocija će se održati u knjižari „Hoću knjigu Megastore“. Tim povodom Forum.tm napravio je intervju s Vidojkovićem, a na ovom mjestu, u suradnji s Forumom, donosimo vam neke dijelove ovog zanimljivog razgovora.

Na samom početku, novinar Vidojkovića pita kako izgleda ta njegova distopijska Jugoslavija, koju je stvorio u svojoj priči.

„Ona je parodija onoga o čemu su nas učili u osnovnoj školi. To je Jugoslavija koja je u pravom životu mogla da upali samo u glavama malih pionira, i to ne svih, već onih koji potiču iz porodica vojnih lica, kakva je recimo bila moja, pošto su mi obojica deda bili partizani, odnosno oficiri JNA. Učili su nas da je to najbolja zemlja na svetu, sa petom najjačom armijom na svetu, sposobna da se sama o sebi stara, ni na zapadu, ni na istoku, a nije bila takva nikada, zapravo. Upravo stoga sam je napravio, da bismo konačno imali jednu takvu moćnu, socijalističku, tehnološki, vojno i socijalno superiornu SFRJ. Ona se, na žalost svih zaljubljenika u taj san, nalazi u paralelnom univerzumu mog romana. I dok je prava SFRJ bila solidna zemlja, sa naoko solidnim ljudima, razjebala se čim se za to ukazala prilika. Nije bilo puno onih, a naročito na rukovodećim pozicijama, koji su je pokušali spasiti. Slovenci su pravili Sloveniju, Hrvati Hrvatsku, Srbi su pokušali da naprave veliku Srbiju i tako redom. Marko Vidojković je uinat tim državničkim poduhvatima napravio SFRJ koja stoji rame uz rame sa ostalim svetskim silama, i koja je maksimalno iskoristila potencijale svojih građana“, objašnjava Vidojković svoju zamisao distopijske Jugoslavije koja je nastala padom aviona u kojem su se nalazili čelnici jugoslavenskih republika s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. 

Vidojkovićeva distopijska Jugoslavija nastala je padom aviona u kojem su se nalazili čelnici jugoslavenskih republika s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća (SCREENSHOT: YouTube)

„Što misliš, kako bismo izgledali da je taj Boeing s 'nacionalnim herojima' uistinu pao, da ne ubijemo budućim čitaocima knjigu objašnjavajući razloge koji su doveli do toga?“, pita Vidojkovića novinar Foruma.

„Jedan uvaženi hrvatski kritičar se u prikazu mog romana baš za to uhvatio. Insistirao je na tome da je sve bilo spremno za raspad i da Jugoslaviju nikakva avionska nesreća nije mogla spasiti, ma ko u njoj poginuo. Naravno, matori moj, u pravu si. Jugoslavija je morala da umre, ona je i predugo postojala, kad se ima u vidu kakva je sve bagra u njoj živela. Čak i u mojoj knjizi, njena sudbina je praktično visila o niti, samo čudo Božije, paradoksalno, ju je spasilo. U tom avionu nalazio se, doduše, Slobodan Milošević, što bi, siguran sam, doprinelo da njen raspad makar ne bude toliko krvav. I nije raspad Jugoslavije ono za čim treba žaliti, već način na koji se to desilo. Da su ti kreteni zaista izginuli, makar umesto njih ne bi izginule desetine hiljada ljudi u godinama koje su usledile, a ni čitavi narodi ne bi bili dovedeni na rub opstanka u decenijama koje su usledile. U krajnjoj liniji, mirno razdruživanje ostavlja prostor za ponovno povezivanje jednog dana, a danas takvog prostora nema. Pre ćemo se samouništiti nego što bi nam palo na pamet da se ponovo formalno ujedinjujemo. Ipak, dok god postoji sećanje na Jugoslaviju, postojaće i Jugoslavija, makar neformalno. Ova knjiga i njeni brojni čitaoci dokaz su toga“, odgovara Vidojković, a kasnije nastavlja: „Kad se setim Jugoslavije, setim se i svojih najbližih rođaka, setim ih se lepih, zdravih i živih, za razliku od onoga što su danas, danas jedva da ih ima, a pritom su dobro polupani postjugoslovenskim decenijama. Moram da priznam da je starijima od mene ipak bolje, oni su čak i deo svog zrelog doba proveli u zemlji za malu decu, naivno verujući da grade nešto za buduće generacije. No, detinjstvo u Jugoslaviji je sasvim dovoljno da sa žaljenjem gledam one kojima ni to nije bilo priušteno, na one koji su ceo svoj dosadašnji život proveli u ponoru bez ideala, smisla i budućnosti“.

Cijeli razgovor pročitajte na ovom linku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/MarkoVidojkovic